Pripadan tebi

LIJEPA RORA

Legenda je ovo o ljubavi, mržnji i patnji.





Kapetan Marin Andreis je iz sjajne Venecije doveo lijepu Roru. Nakon dugih svadbenih svečanosti Rora se našla u skromnoj palači, a kapetan Marin je nastavio ploviti. Ostajala je tako ona sama, žudeči za raskošnim zabavama, za tim da je se obožava.





Kad se Marin vračao sa svojih putovanja uvijek joj je donosio skupocjene darove, ali sve je to kratko trajalo.
Jednog dana Rora je išla u Katedralu i kad je htjela ući kroz Portal, osvrnula se prema novoj krstionici. Ugledala je mladića kratke brade u razgovoru sa graditeljima i kiparima, Andrijom i Nikolom iz Firence.
Po pričanju je pretpostavila da je to Šimun Sobota, sin Ivana, poslanika gradskog vijeća.
Nakon ovog slučajnog susreta lijepa Rora je stalno tražila Šimuna. Pokrila bi glavu koprenom i tražila ga među gradskim zidinama, čak i do Sobotine palače ( Nad praznim dvorištem stajao je grb obitelji, medvjedica u zlatnoj osmorokrakoj zvijezdi na modrom polju.).





Svoju sluškinju slala je da ga traži.
Šta je Marin dulje bio na moru Rora je bivala nestrpljivija. Poslužila se čak i čaranjem i travama sa čiovskih brežuljaka.
Na kraju je zapovijedila sluškinji da dovede Šimuna u palaču. Došao je u Andreisovu palaču a Rora ga je dočekala u ležaljci, lijepa, namirisana, vatrena. No sve joj je bilo zaludu. Šimun je volio Margeritu, tihu djevojku zlatne kose. Nije se prepustio zavodljivosti, hiru i strasti lijepe Rore.

Otišao je Šimun, ostavio Roru a njoj se njegovo odbijanje učinilo kao poruga, uvreda. Zamrzila je Šimuna i planirala osvetu. Gradom se proširila priča o ljubavi Šimuna i Rore onako kako je ona to htjela. Trogir je zabrujao, narod je samo o tome pričao. Priča je naravno došla i do Šimunovog oca. Njihove obitelji su od starine bile u zavadi i dijelom radi toga a dijelom zbog opasnosti savjetovao je sinu da se skloni. I tako je jednog jutra Šimun napustio rodni grad i svoju Margeritu. Dok je on isplovljavao u luku se vratio Marin galije pune dragocijenih darova za lijepu Roru. Istu noć između zagrljaja i poljubaca Rora je mužu rekla da ju je Šimun napastvovao, da je pokušao zavesti, a sve na nagovor oca. Marin je povjerovao lijepoj supruzi i odlučio se na osvetu. Najprije je pronađen mrtav Ivan. Umjesto sina okrutno je ubijen otac, blizu kućnog praga. I nije bilo onoga tko nije zaplakao nad smrću čestitog starca.
Marin nije bio zadovoljan, jer Šimun je bio živ.Za njim je u Veneciju krenuo kapetan sa zastavom smrti na jarbolu. I dok je puhalo jugo, Šimun je ubijen iza stupova duždeve palače.

Nesretna Katarina Sobota dala je izgraditi sarkofag - grobnicu u crkvi sv. Dominika, djelo Nikole Firentinca, na kojoj stoji epitaf na latinskome jeziku, a u prijevodu glasi: »1468. Ivanu Soboti, preslavnome pravnom savjetniku i izvrsnu govorniku, te Šimunu Soboti, mladiću urešenu svim vrlinama. Prvog su neprijatelji umorili na grozan način, a drugog iz zasjede nemilo ubili. Katarina Sobota, najbjednija među ženama, postavi ovaj spomenik sinu i mužu.«