NA VRHU
U subotu popodne u Trogiru se održala smotra puhačkih orkestara Dalmacije. Zadnji put je ovakva smotra održana 1985. godine.
Okupljanje glazbara je počelo na Fortinu.
Odakle su, priko rive krenuli put Gradskog Trga.
Kako je počela kišica sklonila sam se u Ložu. Kad su pristigli svi glazbari pribacila sam se u Katedralu.
I pomalo uskim, zavojitim skalinama put gore.
Reljef Krštenje Kristovo, najveći reljef XV. stoljeća u Dalmaciji.
Pogled sa terase.
Kad sam već došla dovde bilo je šteta ne proć kroz kampanel.
Zadnji put sam ovde bila prije otprilike tri godine. I kad sam došla do zadnjih skalini dlanovi su mi se priznojili a u želucu nasta nekakav grop. I nisam se popela na vrh.
Ovaj put uopće nisam imala takve simptome. Nemam pojma šta se u međuvremenu dogodilo, malo više hrabrosti ili malo bolja kondicija, uglavnom došla sam do samih zvona.
Pogled na Trg.
A odozgar pogled na cili Trogir.
Još malo muzike.
I pomalo spuštanje.
Gotička rozeta.
Iznad rozete se nalazi jedan manji kružni otvor unutar kojega su anđeli koji pridržavaju grb ugarsko - hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca sa svim znakovljem ugarskog kraljevstva i anžuvinske dinastije. To je inače jedan od rijetkih spomena ugarske vlasti u Dalmaciji jer su ih Mlečani uklanjali. Uz ovaj prozor sa strane su grbovi biskupa Nikole Kažotića i gradskog kneza Jurja Jurjevića.
|