Ponekad, sve krene bez razloga. Dobro je i jako dobro.
Probude me sunčevi zraci u sred zime i toplo je.
Ne pitam zašto i kako. Radosno kradem svaki trenutak, dok traje.
Ponekad, smrači se nebo i probijam pogledom oblake da doprem do sunca. Sezona loših dogadjaja. Probijam nadom kroz njih.
Kao da su od gline, menjam ih i probam izvajati komad sreće. Izmišljam šta je dobro u lošem i zašto je to još bolje. Kažu, optimisti imaju više sreće. Igram i ja na tu kartu i okrenu se brojevi.
Poneki budu identični kao na mom životnom talonu.
Promašaji, pogoci igram dalje..
Promašaji, borim se..
Pogoci, radujem se..
Večeras sam umorna od radovanja i borbe.. i od smeha i suza..
Puštam sve tuge da me stignu.
Neću terati male gusare na njih.
Ne želim znati razlog jer ću se boriti s njim.
Ne brini za mene samo sam tužna.
Naravno da će sutra sve biti dobro.
Post je objavljen 31.10.2004. u 03:27 sati.