U jedno toplo veče, pred ,kraj leta,
dao si mi prvi osmeh.To je videla
reka svojim sjajnim okom,koje je po
njoj plovilo, i kraj koje smo šetali.
Da li sam ti tada bila zaista draga?
A ja sam ti dala stotinu drugih
osmeha.
Možda ti je i to malo bilo?
U jedno toplo podne, pred kraj leta,
kad su umirali žuti, ostareli suncokreti
i mirilasli teško, ti si se opio
njihovim mirisom i poljubio mi kosu.
Da li sam ti zaista tada bila draga?
A ja sam ti po stotinu jutara slala
po stotinu poljubaca.
Možda ti je i to malo bilo?
I jednom, u početku jeseni, poklonio
si mi svoje srce samo za jedan
dan, za lepi, setni, septembarski dan.
Da li si me zaista tada voleo?
A ja sam ti dala svoje srce zauvek.
Htela sam ti ih dati još stotinu,
ali sam imala svega jedno, malo,
nesrećno srce.
Da li ti je ono dosta, dragi?
D.M.
Post je objavljen 19.04.2005. u 10:47 sati.