ovo je post koji je vrlo vazan za mene...mozda cak i jedini post kojim cu na povrsinu iznijeti nesto iz najdubljih djelova moje duse...ovaj post je posvecen mom ocu...
mom ocu su posvecene mnoge stranice mog dnevnika,mnoge pjesme,i mnoge molitve...ljudi se mjenjaju...
mozde ces ovo nekad procitati,a mozda i ne.nikada ne znas sta sudbina nosi,mozda ces se jednog dana ponovo promjeniti,a mozda i ne.mozda cu jednog dana zaboraviti ovo sve,mozda cu jednog dana ponovo biti sretna kao nekad....mozda...ti si postao jedan od onih glavnih likova romana kakve volim da citam,ali uzasno patim dok ih citam,jer glavni lik obicno bude predivno stvorenje,predobro djete,sa nekim svojim idealima i prinicipima koji funkcionisu samo u harmonicnom svijetu.to su likovi koji uzivaju u zivotu iako je on izuzetno tezak,i ne krive nikad nikog drugog zbog svoje nevolje...sve dok ne odrastu...i vremenom postanu beskrupulozni,egoisticni ljudi koji zive samo za sebe,i koji neke teorije iz prahistorije pocinju smatrati ispravnim...ne dozvoljavaju ljudima koje vole,i koji njih vole da im se priblize,niti dozvoljavaju njima da budu slobodni,da izgrade vlastite ideje,vlastiti savrseni svijet.....kakav su oni nekad imali..dok nisu postali hladni kipovi...i dok citam te romane,moja dusha place...place jer osjeca da poznaje tog lika,da zna za sve to,ali da ne shvata zasto je sve to tako!ne shvatam!stvarno ne shvatam...prvo cega se sjecam u citavom svom zivotu je scena kada ja i ti,neposredno pred rat,pishemo veliko slovo A po tek asfaltiranom djelu ispred kuce,kredom...to je moja prva i najsretnija uspomena...sve one nakon toga vezane za tebe,mamu ili nas zivot su sranje,i samo bol...zasto to radimo jedni drugima?zasto nanosimo bol jedno drugom,opet i opet i opet??!?!zast?!?!ne shvatam,i ne znam da li cu ikad shvatiti...mozda jednog dana,ako postnem kao ti,mozda to i shvatim...mozda tada shvatim zasto si ti uvijek u pravu,pa cak i kad nam nanosis bol...mozda tada shvatim zasto ja nemam pravo da postanem,da budem drugacija....zasto si se promjenio??ti najdivnije stvorenje na planeti zemlji?bio si mi sve...sve...voljela sam te oce,voljela sam te najvise na svijetu!vise i od sunca vise i od mjeseca!vise i od vjetra,i muzike,i nove zore,vise od sebe!voljela sam te tako puno i mislila sam da je sve sto kazes totalno tacno,da si najpametnije stvorenje na zemlji,da si najjaci,da si ...da si drugaciji!ali nisi...vise...promjenio si se i to boli!postao si hladan,i vise ne razgovaras sa mnom kao sa djetetom nego kao sa zatvorenikom,koji ne zasluzuje nista vise od tebe,do nametanja tvoje volje i tvog misljenja...ni prema bratu nisi vise kakav si prije bio....a mama...ja znam,sigurna sam u to,bez obzira sta vas dvoj govorili,znam da si je volio od prvog trenutka kada si je ugledao i da ces je voljeti do smrti...znam isto tako da i ona tebe voli,i ako kaze suprotno...i ovo nije san djeteta,ovo je stvarnost...znam da je tako...al znam da te je povrijedila njena hladnoca,ali i nju tvoj ponos i tvoj sovinisticki stav...nisi uvijek bio takav...bar te ja ne pamtim takvog...ili mi se cini da se protekle dvije-tri godine sve se od jednom promjenilo?odjednom si postao hladan i prost...zelim da te volim ponovo ali nemogu...nemogu voljeti takvu osobu...zasto si samo postao to sto jesi???!!!kao mala sam te zvala babi...tepala ti...o kako sam te samo voljela!!!!ne,neces se promjeniti...znam...ostat ces kip bez dushe i srca,kip koji stoji tu samo da bi opominjao i grdio...kip koji nije vishe moj otac....
ponekad se pitam da te nisu mozda vanzemaljci kidnepovali i da nisi josh uvijek gore kod njih na velikom svemirskom brodu,plovis galaksijama,a ovaj stvor,ovo cudoviste ovamo dole je samo tvoja LOSHA kopija,samo jedan glupi,neintelignetni,bezosjecajni vanzemaljac....voljela bih da je to u pitanju,jer razocarenje boli vise od samog gubitka....voljela sam te nekad najvise na svijetu...vishe to nemogu...zao mi je...stvarno...al...to nisi vise ti,ti nisi vise tu,ti nisi moj otac...jer moj otac bi znao da se osjecam loshe i pomogao mi,vratio se!al,to nisi ti...
i jos samo jedno...pokusala sam te mrziti,tjerala sam samu sebe na to,zbog svega smtrala sam da si zasluzio...ali nemogu da te mrzim...nemogu ni da te volim ni da te mrzim...ne preostaje mi nista drugo nego da te zalim...
Post je objavljen 25.09.2004. u 21:29 sati.