Povremeno dođe svakome vrijeme da napravi reviziju života. Treba navući na ruke bijele rukavice starih fiskala, očistiti naočale, zatvoriti se u sobu prepunu zapisa i krenuti s raščišćavanjem nagomilanih papira. Posao uopće nije lagan, dapače, toliko zna biti težak i opterećujući da pri prvoj pomisli na njega odustajemo.
Ponekad su zapisi prepuni prašine označavajući tako dugi vremenski period čekanja na vašu pažnju i pronalazak rješenja. Zbog te iste prašine koja ulazi u vaše nosnice, draži sluznicu i izaziva kihanje i alergiju, često je daleko jednostavnije ništa ne dirati, ostaviti stvari da stoje takve kakve jesu i prašinu prepustiti nekome drugom. No, nažalost, taj netko drugi može površinski obrisati prašinu, posložiti zapise na neke njemu logične hrpe, no ne može se vašom prašinom i papirima pozabaviti kao i vi. I ma koliko ta osoba obavila sjajan posao, često i dalje ostaju tragovi koje osjećate, prašina vas i dalje češka po unutrašnjosti nosa, a vi ju pokušavate ignorirati praveći se da ne postoji. Uvijek postoji sutra kao dan koji će označiti početak revizije. A sutra možda nikada ne dođe...
Ovog vikenda sam nakon fizičkog pražnjenja ormara, odbacivanja stvari sakupljenih "hrčak sindromom", brisanja prašine po nakupljenim knjigama i dovođenje životnog prostora u "sve blista" stanje, shvatila da je došao period u kojem istu stvar trebam napraviti i sa stvarima koje su se nakupile u glavi, a čija prašina već duže vrijeme opako pritišće misli. I stoga mentalno zavežem krpu oko glave, ulovim metlu u ruke i krenuh na opako pročišćavanje sivih stanica. Ima tu prilično smeća koje ne zaslužuje niti letimičan pogled kako bi provjerila da li ipak postoji nešto što vrijedi ostaviti. Hrčak u meni se bori, skuplja odbačene stvari, kopa po vreći za smeće, nateže se sa mnom oko svake mrvice, no iz ove revizije neće proći kao pobjednik. Jer revizor stupa na scenu...
Što imam DANAS u rukama? Zdravlje. Sunce na nebu. Jelo i piće. Dijete koje mi se smiješi. Cvijet kod kuće Možda tražim sreću predaleko. A s njom je kao s naočalama. Ne vidim ih, a sjede mi na nosu. Tako blizu! : : Phil Bosmans: Tako blizu! : : |