Pustila sam te da pod zvonom čamiš.
Usluga to je, sebe uvjeravah.
Ali pogled vam se trebao sresti.
(Pitanje je danas na pladnju konobar poslužio. Bez naznake u pogledu. Ikakve.)
Suze me iznenadiše, priznajem.
- Velika si, dijete moje. Majka ti ja nisam. Ni anđeo stazonoša.
(Izbor je velik, šapnuo mi onaj isti konobar uz koketan mig. Sve je tu pred tobom. I ti, i on, i ja.)
Bojala sam se dana kad ćeš pokucati.
[ BUUUUUUM ]
. . .
Odzvonilo je.
Komadići svjetlosti oči iznenadiše. Krhotine.
- Mir, mir, lutkice. Lijep je dan. I ono sunce se danas dogegalo do obzora samo da pozdravi tvoje odrastanje.
Psssssssssssssssssst...
Post je objavljen 05.09.2004. u 23:21 sati.