Svi ljudi su divni, osim onih kraj nas.
Da li samo zato što dobro poznajemo ove blizu, ili stoga što nas ti blizu mogu povrijediti?
Pisci opisuju ljude s toliko karakteristika da se ponekada zateknem kako sam razočarana što sve to i ja ne mogu doživjeti. Miris, osjećaj, pokret lica, misao, pokret tijela. No, pisac stvara likove, oni reagiraju na svaki njegov poticaj. Dok stvarni ljudi, ako i osjete miris svježe čokolade, nećeš im vidjeti u duši da su sretniji. A niti ćeš imati vremena vidjeti da radi toga što su sretniji uspravnije stoje ili žustrije hodaju.
Mi smo si, ljudi, postali jako otuđeni. Ili smo takvi i uvijek bili. Ili smo samo drugačiji od tog, otuđenog, u djetinjstvu i mladenaštvu.
Ja ću vam reći nešto o ljudima.
Volim ljude.
I kradem im nešto. Sekunde. Kada hodam, trčim, u svakom trenu promatram osobe koje su oko mene ... i živim u njihovim životima taj jedan trenutak. Ponekad ih i udahnem ... iako baš taj dio često izbjegavam.... a najčešće ih samo čujem ... ili vidim. I oni postaju dio mog života.
Baš volim ljude.
Post je objavljen 24.08.2004. u 22:32 sati.