U objašnjavanju vrijednosti poteza i igre sve više koristimo japanske nazive. Bio sam protivnik prisvajanja stranih riječi u našem jeziku, ali shvatio sam da za neke specijalizirane slučajeve naš jezik ne može valjano opisati neke specifičnosti, a ako bi se uložio trud, da se što bolje opiše, bio bi to poveći sklop riječi. Time bi to već bilo teže razumljivo. Osim toga pisani materijal bi na taj način bio obilan. Za slučaj učenja iz literature potrebno je znati te nazive, jer se širom svijeta koriste u stručnoj go-literaturi.
Ovaj puta ću pozornost posvetiti nazivima 'sente', 'gote' i 'tenuki', jer se radi o nazivima kojima se opisuju vrijednosti igre.
'Sente' je igra s tempom. Što to znači? Kada se kreće u kombinaciju ima se neki cilj, neki položaj kamenova na ploči. Ta postava nam je obično potrebna u našem planu igre. Kada se postigne željeni oblik značajno je tko je na potezu. Postignemo li željenu postavu i budemo mi na potezu, govorimo da je kombinacija odigrana 'sente' (s tempom). Ako je pak u toj situaciji protivnik na potezu, kombinacija je igrana 'gote' (s gubitkom tempa). To je bitno pri donošenju odluke za ulaz u kombinaciju.
Na prvi pogled je to jednostavno. Lako je razumljivo, ako se radi o velikim ulozima, da ćete igrati dok se to ne osigura ili osvoji, ako osvajate. Ali u igri često imamo razno vrijedne kombinacije. Osim toga, u kombinacijama se često postiže dovoljno vrijedna postava, iako ne izrađena do perfekcije tj. do poslijednjeg poena. Igrač procjenjuje kada će prekinuti razvoj kombinacije, jer je negdje drugdje vrijednije igrati. Odustajanje od daljnjeg razvoja kombinacije, jer nove vrijednosti u njoj više nisu toliko značajne, a glavni cilj je već postignut, naziva se 'tenuki'. To je, jednostavno, vrijedniji potez na drugom nekom dijelu ploče od onih kojima se nastavlja kombinacija. Naravno, to znači, ujedno, da ovdje još ima poena, ali nema bitnog značaja za razvoj, a negdje drugdje je vrijednije igrati. Prema protivniku bi to bilo kao: 'Izvoli uzmi ovo što je tu ostalo, a ja odoh na nešto drugo na ploči, što mi više vrijedi.'
U okviru ovih odluka kreće se procjena igrača o vrijednosti igranja, o vrijednosti poteza.
Ono 'sente', znači s tempom, a tempo opet znači s prijetnjom za dobitke takovom igrom. Napadnuti igrač se brani. Što bi bilo da odustane? E, tu se sada izčitava vrijednost 'sente' poteza. U nekoj situaciji je to samo osvajanje određenog broja poena. Moguće je i osvajanje poena uz daljnju prijetnju osvajanja. Ovaj drugi slučaj je vrijedniji. Kada mislite da igrate 'sente', a protivnik misli da to nije više toliko značajno, on će igrati 'tenuki', a to znači negdje drugdje. Kasnije se može vratiti na daljnji razvoj u prvoj kombinaciji, a možda i vi krenete odmah.
Igrači, koji već podosta dobro igraju, cijelo vrijeme rade procjenjujući vrijednosti poteza kroz spomenute karatkteristike. Cilj je na kraju imati bar pola poena više od protivnika u ukupnom zbroju na ploči.
Radeći tako, igrači kao da imaju, u zamislima, postavu vrijednosti na ploči. To nije slika kamenčića, već vrijednosti koje proizlaze iz te postave. Različit je pristup kod igrača tome. No, prema kraju partije to postaje slično kod svih boljih igrača. Točno se zna, ako ne griješe, koliko poena se kojim potezom se dobiva i koji su 'sente', a koji 'gote'. 'Tenuki' je vrijednost koja se češće rabi u otvorenim pozicijama. Na taj način postoji i redoslijed odigravanja po vrijednosti. Jači igrači to vide i često se i prije kraja zna tko i s koliko dobiva. Greška u toj fazi je za njih velika i neočekivana. To je kao da hodajući, u jednom trenutku, neznate kojom nogom zakoračiti.
Nakon ovog općenitog pristupa na nivou nama već dostupnoga, vraćamo se tehnikama. Krećemo u kutove, gdje igra i počinje.
Goom po blogu i ovaj puta moja malenkost bloger Mladen
Post je objavljen 23.08.2004. u 14:16 sati.