Shvatili smo da se razlika prema protivniku ostvaruje kontrolom većega prostora. To je čak i u slučaju da mu zarobljavamo kamenčiće. Problem može biti, ako se opredjelite na hvatenja kamenčića. Oni lako pobjegnu, a tada nemate 'niti ovce niti novce'. Prazan prostor ne bježi. Ali nije to samo tako, lako. I tu ima zamki. Gradite li siguran i jako čvrst prostor, nećete moči ostvariti veliki prostor. Gradite li veliko, na velike skokove, prostor će biti nesiguran i šupljikav. Pa što onda raditi? To je pitanje koje će vas dulje pratiti. Polako ćete uviđati da postoji vještina gradnje. To postaje balans između utrošenih kamenčića i veličine prostora koji oni nadziru. Tu će biti i poludovršenih oblika u pripremi drugih ostvarenja.
Ima igrača kojima odgovaraju veliki prostori; ima igrača kojima odgovara taktička borba grupa kamenova; ima igrača kojima odgovara velika neutralizacija i mali prostori; ima igrača kojima odgovara nedorečenost tj. veliki broj mogućnosti uz malu realizaciju prostora tijekom igre. Stilovi su različiti. Kaže se svatko voli biti 'kao riba u vodi'.
Govorimo o prostorima. Ovaj puta ćemo vidjeti što je to preveliki prostor?
Pogledajte sliku uz post. Lijevo je postava kamenova od tri kamenčića, za koje crni smatra da ograđuju veliki prostor desnog doljnjeg kuta. Taj prostor, međutim i nije prostor, jer bijeli, bez većih problema, može stvoriti živu grupu unutar njega. Pogledajte razvoj u desnom dijelu slike. Tako se desilo da crni više nema taj prostor.
Za ovakove upade treba vještine. Tu je potrebno poznavanje zaživljavanja. I nije svejedno, da li ste zaživjeli s 5 ili 15 poena u svome nadzoru. Ne zaboravite, da je pobjeda i za pola poena jednaka onoj od 100,5 poena razlike. U oba slučaja to je jedan bod u turnirskoj tablici.
Dakle, ne graditi jako veliko, jer vam protivnik može unutar takovog prostora izgraditi svoj prostor, pa ništa od 'velikoga kolača'. Tu je ustvari pitanje, što je prostor? Ako je nešto neodrživo, onda je samo privid, da je to ono što si mislite. Međutim, može se desiti, da vam to i ostane, ako protivnik nezna to osporiti. Računati s protivnikovim neznanjem je obezvređivanje igre i spuštanje na nivo neznanja. Zbog toga nije zanimljivo igrati s puno slabijim protivnikom, uz izuzetak da ga učite, a niti obrnuto, jer tada uopće ne vidite što se ustvari dešava, a niti ne razumijete tijek igre. Upravo tome služi mcmahon sustav, po kojem se često igraju go-turniri. U njemu cijelo vrijeme igraju približno jednaki protivnici, a napredovanjem, rezultatom, može se doprijeti i do nešto jačih protivnika u tijeku jednog turnira.
Ne graditi sitne prostore, jer tada ne ostvarujete dovoljno poena. Ne graditi jako velike prostore, jer tada možete ostati bez njih. Što onda? Rješenje je negdje u sredini! A gdje? Igrač to treba sam pronači u partiji, a u ovoj školi goa ćemo malo po malo kroz primjere vidjeti kako se to radi.
I opet smo napravili korak dalje. Korak po korak, malo po malo.... tako se gradi znanje.
Odmaglili smo već od početka, a biti ćemo uskoro još dalje.
Odblogavamo i dalje pozdrav bloger Mladen
Post je objavljen 09.08.2004. u 15:03 sati.