Sinteticki dijamanti nedavno su napravljeni od kremiranih ostataka covjeka iz Brightona. Koristi se neki specijalni proces koji izvuce ugljik iz pepela, taj ugljik se onda procisti i "uzgoji" se umjetni dijamant. Znanstveno gledano ima smisla: pepeo se djelomicno sastoji od ugljika, a pravi dijamanti su isto tako ugljik (sjecam se da nam je nasa Dan'ca na kemiji to tako objasnjavala: ono, grafit i dijamant su bili primjeri ugljika "gdje su se atomi drugacije zagrlili"-copyright by Dan'ca). Te dijamante ce nosit obitelj kremiranog covjeka kao vrsta mementa, podsjetnika na njega, unikat. Kao da ce na takav nacin uvijek biti prisutan uz njih. Sto i nije tako neobicno. Ljudi ponekad pocnu nosit neku stvar od umrle osobe, tipa njihov nakit i odjeca, jer su onda na taj nacin jos uvijek sa tom osobom, oznacava im tu psiholosku povezanost koja pomogne u cijelom tom procesu zaljenja i tuge. Ali meni se ipak vise svidja ideja prosipanja pepela negdje, bilo gdje. I da mi o voljenoj osobi ostanu sjecanja u glavi kao zive slike i podsjetnici, umjesto nosenja fizickih predmeta na meni.
Sven-saga ne posustaje. The Sun iznosi opsiran intervju sa Fariom Alam, a posto nam jos nije dosta, je li, danas navecer u 10 sati emitirat ce se intervju zvan "Sven and Me-A Tonight Special". Hm, pa sve se poklapa u Farijinom intervjuu u The Sun-u: kalup je isti, samo mozes zamijenit imena (ista fora je bila i sa onom Rebeccom Loos i David Beckhamom).
Post je objavljen 09.08.2004. u 09:55 sati.