Osvojeni prostor na ploči je vrijednost u kojoj se razlikujemo od protivnika. Tu se podrazumjeva i onemogućavanje protivnika, a to se često provodi zarobljavanjem kamenova, koji bi mu trebali služiti u gradnji.
U zamislima su obično kompletni ograđeni prostori, ali imamo samo jedan kamenčić za staviti. Što s njime? On bi trebao biti na mjestu gdje će biti ograda našeg prostora.
Nije dobro staviti u početku kamen blizu ruba ploče, jer tada ne koristimo dobro mogućnost ruba u gradnji prostora. Znači da naša zamišljena granica prostora treba biti postavljena tako da zajedno s rubom ograđuje prostor. Prema rubu se postavljamo kao prema savezniku. Najbolja njegova iskoristivost je kada on bude suprotna strana zida prostora koji stvaramo.
Na što treba obratiti pozornost kod toga. Ako radimo zid vrlo udaljen od ruba, tada nam protivnik može početi gradnju ispod nas . Na taj način ne postižemo što smo namjeravali. Dobra udaljenost zida od ruba, u gradnji, je na trećoj ili četvrtoj liniji od ruba. To je mjesto gdje je isplativno stavljati kamen. Krene li protivnik ispod, neće imati dovoljno razvojnog prostora i u sučeljavanju s njime smo u prednosti.
Primjenimo sada ovo viđenje na kut. Tu su dvije stranice koje se sastaju u kutu. To bi značilo za početak partije u jednom od kutova igrati na 3-3, 3-4, 4-3 ili 4-4, gdje su ove brojke oznaka linije, računato i rubnu.
Nastavak gradnje uglavnom poštuje ovdje rečeno, ali nije dobro stavljati kamen do kamena. Na taj način nebi dobro koristili vrijednost kamena na ploči i mogućnosti kombinacija u igri. Protivnik bi brzo, ako je malo snalažljiviji, nadjačao. Graditi treba u skokovima. Pogledajte sliku uz post.
U prikazu 1. imamo dva crna kamenčića u kutu ploče na C4 i E3. To je čest čvrst oblik u kutu. U literaturi ćete naći ovaj oblik pod nazivom ‘shimari’. Dva kamena u prikazu štite prostor u kutu, a utječu i na mogućnost dobre igra na okolni slobodan prostor. Ovdje neko vrijeme ne treba igrati, a stavljanje do tih kamenova novih crnih, predstavljalo bi prekoncentraciju, a to opet zanči ne dobru iskoristivost poteza (kamenova).
Na prikazu 2. je čest slučaj nešto otvorenije igre od one u prikazu1. Crni tako stvara ozbiljnu namjeru razvoja na lijevo. Stabilan je u kutu, ali kao da poziva bijeloga da mu priđe po stranici odozgo s R7. To često bude izazov na borbu, jer kada bijeli priđe crni krene na uklještenje s R9 i počinje ganjanje prema sredini ploče. Sve je to u sklopu strategije crnoga uz namjeru za neke treće dobitke.
Na prikazu 3. je razvoj na gornjoj stranici. Crni je gradio u skokovima za dva i tri sjecišta. Prostor ispod je siguran. Odigra li bijeli ispod, brzo će biti onemogućen i uhvaćen, a ako se približi, spojem se zatvori prostor crnoga. Spajanje kamenova u zidovima, koji stoje u razmaku, rade se u završnici, ili kada protivnik ugrozi vezu u zidu.
Prostor se ne stvara odmah. On je rezultat nastojanja oba igrača. Treba ustrajnosti i znanja za pretakanje zamisli u stvarnu postavu na ploči. Brzina nam nije saveznik. Ovdje ne mislim samo na brzo stavljanje kamenčića na ploču, već i na brzinu gradnje. Kada imate neku mogućnost, pogledajte, možete li je još obogatiti. Ne uzimajte odmah, već štitite mogućnost i razvijajte je. Neka one ne vode vas, već vi njih. No, za to treba znanja i vještine.
bloger Mladen
Post je objavljen 06.08.2004. u 07:35 sati.