Knjiga koja to nije, koja nikada nece biti napisana, koja postoji samo kao ideja, fragment, kao dio necega: projekt "The Art of Unwritten Book" koji vode 2 knjiznicara. Dakle, biljeze te "knjige" putujuci duz cijele UK pricajuci sa ljudima. Zanimljivo je to da vecina prica cak i nisu ideje za potencijalne knjige, vec samo djelic ljudske intime koje su onda zapisane i izlozene u galeriji u Portsmouthu. Vec je skupljeno oko 400 prica, a cilj je da ih se skupi jos 600. Kazu da su ljudi vrlo blagonakloni prema cijeloj ideji i da se rado otvore i ispricaju bilo sta. Recimo, u jednom danu su skupili price od covjeka sa cerebralnom paralizom koji je pricao o obrazovanju; covjeku koji je otisao na anti-Hitlerovsko hodocasce po Austriji; covjek koji pise kinesku poeziju koja se bavi filozofijom. Price su zabiljezene i onda prepisane u obliku mini would-be knjige koja moze imati samo par redaka, a moze imati i par stranica. Nesto, recimo, kao blog.
I jos nesto: kako mi idu na zivce sve novine i vijesti koje na udarnim stranicama/terminima razglabaju nadugacko i nasiroko o nogometnoj federaciji, seks skandalu (ma mos' mislit) i tko bi trebao dat ostavku. Gledam ja jucer navecer Sky News i cekam vijesti kao neki seljak, a ono, ta-daaaam, "FA scandal refuses to go away", bla, bla, bla. Da li Sven treba otici? Vec je neki budja otisao, pojma nemam koji i sad mislim si ja, gotovo je, fala majci bozjoj. Ali ne, ima toga jos! I ovako nis' ne rade po cijele dane, a placeni su bogovski, nije ni cudo da popizde od dosade pa onda traze zabavu u obliku nekih tamo sekretarica. Mislim, big deal. The world keeps on turning.
Post je objavljen 03.08.2004. u 09:21 sati.