Prelaskom na objašnjenja uloge prostora u gou, potrebno je objasniti njegov značaj već i u igri atari-goa. Stoga samo mali korak unazad, jer sada je vrijeme za razumjeti neke stvari od ranije, koje tada bijahu preskočene.
Pretpostavite da ste igrali partiju sa zadatkom jednog osvojenog kamenčića za pobjedu. Igrate, naravno, na 9x9. Crni je na ploču stavio 17, a bijeli 16 kamenova i složena je pozicija, koju možete vidjeti na slici uz post. Nitko nije uspio zarobiti niti jedan kamenčić i partija traje dalje. Igra se sve do ostvarenja zadatka, tj. do prvoga zarobljavanja. Na potezu je bijeli.
Bijeli razmišlja: ‘Odigram li u područje, koje je okruženo crnima kamenovima, protivnik će me brzo zarobiti. Nemam se kuda razvijati, jer svuda okolo su crni kamenovi. No, ako stavim u prostor pod mojim nadzorom, on mi ništa nemože, jer okolo su moji kamenovi i to mi je sigurno.’ Znači bijeli neće izgubiti kamen, ako igra u svoju površinu.
Na redu je sada crni. On razmišlja na sličan način i stavlja kamenčić u svoju površinu.
Dokle traje ta sigurna igra? Sve dotle dok se može stavljati u svoju površinu. Pa dobro, tko će tako dulje moći radit, jer nisu jednaki. Crni u početku ima površinu od 30 sjecišta, a bijeli od 18. K tome još i to, da je bijeli prvi stavio u svoju površinu. Ako bijeli dovede skupnu svojih kamenova na samo jednu slobodu, crni će ga igrom na nju zarobiti čitavog. Ako to ne učini i igra u protivnički prostor, biti će u njemu lako zarobljen. Bijeli prostor je manji i uz točnu igru crni treba dobiti ovu partiju. Pobjedio je zbog većeg ostvarenog prostora. Ustvari, atari-goom se lako tumači vrijednost ostvarenog prostora. U kineskom pristupu igri to se tako nekako i shvaća. Tamo se, brojeći i kamenčiće na ploči, poštiva njihova vrijednost na ploči, kao i u atari gou. O tomu će biti posebno govora u slijedećem postu. Igra je ista, ali je način gledanja nešto drugačiji. Japanski pristup je pojednostavljenje igre i izravno preferiranje bitnih stvari, a u kineskom se poštuje izvornost, pa su zakonitosti jasnije.
Postojanjem potvrđujemo otklon od jednosti. Na taj način postoje i razni pristupi i oni čine bogatstvo. Ulazimo polako u filozofiju, koja nam nudi put u razumjevanje događaja, koji nastaju u ovoj igri, a time i kroz igru suprotnosti i gledanju na bitno u životu. Slobodan sam tako tvrditi, jer u meni postoji jasna slika toga. To je kao kada gledate film, a pritom Vam je bjelodano jasno, da su to glumci. Jednostavno, Vi to vidite.
Škvadro, ne zamerite na slobodi ulaženja u područja, koja imaju otklon od lakih zadovoljstava. Da bi vidjeli što je pod vodom, treba zaroniti, a da ne govorim o nekim drugim dubinama.
Svo dobro bloger Mladen
Post je objavljen 02.08.2004. u 12:16 sati.