Ajme judi ča je upeklo!
Dragi se sinoć popeja do mog kompa i izdrža je valjda minutu! Nima prozora u ovoj jebenoj sobi, ovo je za popizdit. A meni svašta dođe da napiskaran jerbo zadnjih dana niman pametnijeg posla od izležavnja, čitanja, ispijanja kavica i buljenja u blog.
Pa se popnen do kompa, izdržin 20-ak minuta pa trčin u kadu! I taman se lipo oladin, zaboravin kako je pakleno odi, ne da mi zvrk mira, oden čitat jopet (jerbo pootvaran tonu blogova koje ću ja, kao, pročitat off-line), al' ne ide. Kapje, brate, sve s mene!
Nego... Za pravo čudo, al' oni jučerašnji post mi je prigrabija podosta mailova. I mene je začudilo pa se ni vi ne tribate sad tu išokiravat! Na kraju ću i ja doć do Ptičičinog zakjučka kako odi nima smisla pisat ništa osim grozota, depresija i ostalih raznoraznijeh previranja.
Vidin ja, napišeš kako ti je teško, ubit ćeš se, svega ti!, svit se raspada, nima smisla ništa činit... i judi lipo nagrnu s komentarima bit će boje, ne daj se, dr'š se i ostalim frazetinama.
Napišeš kako ti je baš lipo i onda umisto da te na blogu i saseru, kako te lipo i tješe, a ono ti virtualnin golubovima pošaju – prdac!
Koji je k s nama?