Lutka sam na koncu.
Na jednom ramenu vražićak, na drugom anđeo. Plešu onu staru igru dominacije.
A ja pogledam lijevo. Pa desno.
I prepuštam se.
Pustim igrariju kroz sebe, dupustim ramenima da preusmjeruju tijelo.
Duh moj ionako je odavno izašao iz tog igrajućeg kruženja. I samo se smješka. Gleda me.
Moju lutkarsku predstavu.
Godinama repriziranu.
[isto]
Post je objavljen 29.06.2004. u 09:43 sati.