Lutka sam na koncu.

Na jednom ramenu vražićak, na drugom anđeo. Plešu onu staru igru dominacije.

A ja pogledam lijevo. Pa desno.

I prepuštam se.

Pustim igrariju kroz sebe, dupustim ramenima da preusmjeruju tijelo.

Duh moj ionako je odavno izašao iz tog igrajućeg kruženja. I samo se smješka. Gleda me.

Moju lutkarsku predstavu.

Godinama repriziranu.

[isto]