Serem...
je, malo...
Ali, ruku na srce, imam vrlo tanke živce, kad je riječ o prometu. Parkiram ja tako neki dan na regularnom parkiralištu, tik uz cestu i hop do VIP-a po novu Motorolu :-). Nakon desetak minuta, na moje vlastite oči, pored mene staje komad u japansko crvenom cliu i mrtva 'ladna me zagradi. Pred mojim očima, i nakon što je vidjela da ulazim u svog japanca s namjerom da joj oslobodim parkingplatz. Izlazi ona van iz auta a ja još uvijek ne vjerujem da vidim to što vidim. Legnem na trubu (u mislima ju već hvatam za kosu i vučem natrag do ružnjikavog lima koji mi se ispriječio izlasku na cestu), ona i dalje baca grbu. Mužjaci iz okolnih kafića okreću se očekujući frku. Ona i dalje baca grbu (kao, ne čuje nikakav zvuk i nema pojma što se događa) i ulazi u VIP. Ja popizdila. Naslonila sam se cijelim tijelom na trubu, jedva se suzdržavajući da joj ne ogulim farbu i razbubam japanskocrvena vrata svojim vratima. Nakon 2 minute se vraća mrtva-hladna, a ja izbjegavam kontakt očima jer ako me poglada objesno (kao ono: koji kurac hoćeš?) izletit ću van i kokoški ću počupat sve perje (grr). I ko sad tu nije normalan???
Inače me frka, kad pokažem srednji prst kakvom kretenu koji mi uleti u škare ili izleti iz ulice koja nema prednost prolaza, pa opet to napravim. Ali, zašto nisam umišljenoj sponzoruši razbucala lim, ni danas mi nije jasno.
Možda sam ipak - papak... Ili nisam htjela priuštiti besplatno uživanje onima okolo, jebeš ga...
Peace, brothers & sisters :-)
Post je objavljen 11.05.2004. u 18:45 sati.