Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/herostrat

Marketing

Crtice iz Zabrega

Putovanje autobusom na relaciji Dubrovnik - Split (I dio - ultimate fight)

Suputnica

Putovati autobusom na relaciji Dubrovnik - Split istinska je avantura ali i atak na sve vitalne organe. Poslije 11 satne vožnje, više jednostavno ne možete biti isti jer trajne posljedice su zagarantirane.
Postoje, naime, dvije mogućnosti - putovati busom koji kreće u 19 sati iz Dubrovnika ili ona prihvatljivija kada bus kreće u 21sat a u Zabreg stiže u neke pristojne ure. Ovaj put, odlučio sam se putovati ranijom linijom, naivno vjerujući da će gužva biti manja. Ah, kakva greška. Mada, počelo je odlično. Dobio sam mjesto u prolazu što je pružalo mogućnost polaganja sjedala gotovo u vodoravan položaj. Na discmanu Floydi, u ruci knjiga obećavajućeg sadržaja, prazno sjedalo do mene, prostora kao u priči...
Do trenutka kad je u autobus ušla Ona. Žena. Barem je tako izgledala na prvi pogled. Riječ je, naime, o onim tipovima žena koje u životu vidite tri ili eventualno četiri puta. Osim ako živite u Americi.Imala je cca 250 kg, 30 kg gore-dolje i nosila ih je znalački.
Osvrnuo sam se oko sebe i primjetio svega nekoliko praznih mjesta u mojoj blizini. Dok se Čudovište postrance kretala prema zadnjem dijelu autobusa, pognuo sam glavu i započeo molitvu koju prakticiram u sličnim situacijama "I da mi je dolinom suza proći..."

- Ti si 25? Ja sam onda pored tebe hahaha - nasmijalo se Čudovište. Bože Svemogući i Jedini, zašto me tako opako kažnjavaš pomislih u sebi al' sam potiho, sebi u bradu izgovorio
- Ne baš 25, prije nategnutih 16.
Molim? - upita Godzila a ja ću ljubazno
Mda, da..samo izvolite.....khm...sinjorina.

Na punačkom (dozvolite mi ovaj bijeg u eufemizme) tijelu majica bez rukava na kojoj se kočoperi natpis

PMS - Sorry!

Stisnuo sam svoje nejako tijelo uz prozor a Lepojka je sjela. Ovakve situacije teško je predvidjeti al' na trenutak mi se učinilo da je autobus zajecao.
- Dokle? upita Ona povjerljivo podižući obrve dok me njena ogromna butina prikovala uz bok autobusa.
- Zagreb, a vi?
- Split - resko će Milosnica našto gotovo kriknuh od sreće. 4.5 sata mogao bih i na nogama, zlu ne trebalo.

Izvučem lijevu ruku pružajući King Kongu dodatni prostor za širenje (u jednom trenutku učinilo mi se, a u to sam se bio spreman i kladiti, da se moja sic kolegica širi, deblja) a desnom otvorih knjigu u nadi da će mi to oddagnati misli. "Ugodno" stješten okrenem prvu stranicu a Čudovište se oglasi:
- Što to čitaš, a?
- Kundera. "Smiješne ljubavi" - odgovorim pristojno ali i dovoljno odlučno kako bih pokazao da nisam raspoložen za daljnu konverzaciju.
- "Smiješne ljubav"? Neko lako štivo, a? - ona će saučesnički.
- Aha. Lako. 200 stranica i veliki font.
- Šta veliki?
- Mislim, velika slova. Lako se čita.
- Aaaa. To ti i ja volim. SAmo da ne moram škiljiti. A i volim kad pričaju, znaš.
- Da, da dialog - nadovezah se.
- Šta?
- Kažem da i ja volim kad pričaju. Lako se prati.

(Nastavak za par minuta) :-)

Post je objavljen 21.06.2004. u 08:36 sati.