- Tata, moram ti nešto ispričati.
Tako je započeo jedan od današnjih razgovora s mojim četverogodišnjim sinom. Početak tog razgovora govorio mi je da je stvar ozbiljna, jer kad mi se malac obrati tim riječima, znam da ima nekih problema u vrtiću. Zadnji put je to bio dečko koji ga je psihički i fizički maltretirao, predzadnji put je on opalio nekog prijatelja nogom u zube, naravno sasvim slučajno, a prije toga mi se požalio da se ni jedna cura neće igrati s njim. Iskreno, bojao sam se što će biti ovaj put.
- Reci sine što te muči, velim ja njemu prijateljski.
- Tata, Klaudija i Matea su jedna drugoj pokazivale pišu kad smo bili samo u gaćicama u krevetu.
- I? Pitam je onak nezainteresirano.
- Onda su se okrenuli prema Ani i njoj su je pokazali.
- I? Velim ja ne znajući kako da se izvučem iz tog razgovora. Mislim, planirao sam ja njega obaviti ali kojih desetak godina kasnije. Ono počneš s pčelama i cvijećem....
- I onda sam ja to vidio i pozvao sam tetu Mariju i ona je došla i rekla im je:
- Kaj je cure, kaj su vam piše tak lijepe da se trebaju pokazivat?
Fijuuu. I tu je stvar na sreću (po mene) završila, jer nam je mama prekinula prvi muški razgovor pozivom na ručak.