Pregled posta

dosada

i plachem ovih dana
vjerojatno iz puke dosade
razmishljam koja sam budala.
jebeno trebam nekog
nepolovichnog.
neprivremenog.
a nema ni polovichnih privremenih.
ima samo proshlost koja talasanjem
hipnotizira.
ne bi imalo smisla.
drzhim se za stol.
tipkam postove.
tipkam mejlove.
tipkam on/off.
tipkam bilo shta.
samo da ne pochnem tipkati
One rijechi.
nostalgije.talasanja.povratka.
(oprosti shta nikad nisam poslala CD
oprosti shta nisam vjerovala
oprosti shta...oprosti...psssst)
neshto me prijechi i ja vjerujem.
vjerujem. besmisleno.

vjerujem i sumnjam.
jer shta je ikad imalo smisla?