dosada
i plachem ovih dana
vjerojatno iz puke dosade
razmishljam koja sam budala.
jebeno trebam nekog
nepolovichnog.
neprivremenog.
a nema ni polovichnih privremenih.
ima samo proshlost koja talasanjem
hipnotizira.
ne bi imalo smisla.
drzhim se za stol.
tipkam postove.
tipkam mejlove.
tipkam on/off.
tipkam bilo shta.
samo da ne pochnem tipkati
One rijechi.
nostalgije.talasanja.povratka.
(oprosti shta nikad nisam poslala CD
oprosti shta nisam vjerovala
oprosti shta...oprosti...psssst)
neshto me prijechi i ja vjerujem.
vjerujem. besmisleno.
vjerujem i sumnjam.
jer shta je ikad imalo smisla?
koracham svojim putem
ko da koracham po tupim nozhevima
trebala je vech biti
yellow brick road
di je bilo to raskrizje
neshto sam fulala
uvijek sam govorila
jako se loshe snalazim u prostoru
ma di je to jebeno raskrizhje
di je jedan dobar tajfun.
ma daj povedi me.
ko da koracham po tupim nozhevima
trebala je vech biti
yellow brick road
di je bilo to raskrizje
neshto sam fulala
uvijek sam govorila
jako se loshe snalazim u prostoru
ma di je to jebeno raskrizhje
di je jedan dobar tajfun.
ma daj povedi me.
- nedjelja, 17.04.2005. 13:41 -
