Dva su sata ujutro a po mojoj glavi šeta milijun i jedna stvar. Ponekad imam osjećaj da će mi se glava prosuti od silne strke...
Vidi riječi pjesme koja svira, a vidi kako je zapravo tiho, što ću sutra obući ako bude padala kiša kako su najavili, dal' da sad pišem seminar ili da to ko i obično ostavim za sutra, koliko još sitno brojim do odlaska u Zagreb, a treba brinuti o futuro composto, on je sav sretan pa sam i ja s njim jer ga toliko volim, zašto se njoj nisam javila - sad se nećemo vidjeti čitavu vječnost, kako mogu sustavno zaboravljati 8 CD-a, zašto osobe iz prošlosti tamo ne mogu i ostati nego se trpaju ovdje i sada, on želi da mu sredim curu a sve pametne i drage cure koje znam su zauzete, za 4 sata se ustajem, mogla bi zapravo i ne ići spavati - tako se manje mučim ali imam veće podočnjake...
I tako unedogled.
Post je objavljen 30.03.2005. u 01:52 sati.