mogla bi sad o uskrsu, prezderavanju, o tome kako su se svi napili, kako sam se izvukla od odlaska u crkvu..itd...al mi se jednostavno neda...
nego...mislite li da smo sami u svemiru? mozda glupo pitanje. toliki prostor, tolike mogucnosti i vjerovatnosti..glupo je i sebicno cak i sumnjati da postojimo samo mi. volim nebo, pogotovo nocu, kad njegova tama sjaji, ali koliko mu se god divim nikad me nije privlacilo toliko da bi zeljela otici negdje gore ili istrazivati. dovoljno mi je samo podići glavu, vidjeti ga i znati da sam ja samo jedna mala točkica kao bilo koja od zvijezda
na tom prostranstvu. svaka ta sjajna točkica ce se ugasiti, jednom ce prestati sjati, ali sjaj te jedne, male zvijezde cini i sjaj cijelog neba!
mis mo zvijezde, a sto je onda u cijeloj toj priči mjesec? tko je mjesec?e to jos ne znam...kad se sjetim reci cu vam...
Post je objavljen 28.03.2005. u 13:21 sati.