< ožujak, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



PREDGRAĐA (Fakofbolan)

Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti

sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj

nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva

ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti

stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib

mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza




LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me

28.03.2005., ponedjeljak

shiny, happy people

mogla bi sad o uskrsu, prezderavanju, o tome kako su se svi napili, kako sam se izvukla od odlaska u crkvu..itd...al mi se jednostavno neda...

nego...mislite li da smo sami u svemiru? mozda glupo pitanje. toliki prostor, tolike mogucnosti i vjerovatnosti..glupo je i sebicno cak i sumnjati da postojimo samo mi. volim nebo, pogotovo nocu, kad njegova tama sjaji, ali koliko mu se god divim nikad me nije privlacilo toliko da bi zeljela otici negdje gore ili istrazivati. dovoljno mi je samo podići glavu, vidjeti ga i znati da sam ja samo jedna mala točkica kao bilo koja od zvijezda
na tom prostranstvu. svaka ta sjajna točkica ce se ugasiti, jednom ce prestati sjati, ali sjaj te jedne, male zvijezde cini i sjaj cijelog neba!
mis mo zvijezde, a sto je onda u cijeloj toj priči mjesec? tko je mjesec?e to jos ne znam...kad se sjetim reci cu vam...