Žašto one ne znaju stati iznad zemaljskog licemjerja?? One su zbog mišljenja i osude javnosti spremne odbaciti sve, one nisu kao ja koja bacam svoj dignitet u vodu, koja se skidam do gola i stojim nezaštićena i mala i ne zamjećujem ogledalo ljudi i stapam se s njima u naš jedinstveni i neovozemaljski svijet mladosti, pobijede, zanosa, zajedništva. Mislila sam da su drukčije i da poput mene žive radi postignuća nirvane, bez obzira na žrtve koje to stanje iziskuje. One žele dokazati da su karakteri i da imaju svoje ja, one nisu anarhisti, iako misle da jesu jer se ne pokoravaju tobožnjim autoritetima. Autoritetima koji ne bi smjeli postojati u našoj svijesti, već samo izvana. Ali one nisu poput mene, ne hodaju po zvijezdama svaki put kad zastruji ona sila među nama, one stoje čvrsto na zemlji i zato se suprostavljaju nepravdi, jer da ona postoji.. za njih, ali za mene ne, jer snovi i novi vidici koje smo skupa dodirivale vrijedni su svaki žrtve i gubljenja, rasplinjivanja nas samih radi zajedničkog osjećaja uzleta koji svaka sama za sebe ne može postići- ne osjećanje svojeg vlastitog individualnog bića, već jedne velike sile koja zajednički djeluje i jača je od svega..
Mi smo si uzajamno pružile taj osjećaj, kojeg je jako teško dostići, govorim iz iskustva.. Ali ne.. Ipak su samo smrtnice i vjeruju u ovozemaljske norme te se bore za njihovo uzdržavanje. Mogle smo lakšim putem, preko zvijezda..
Ali ja sam samo glupi idealist i nekonformist za kojega je materija uma suvišna, a osjećaji i poleti su bitni.
Žao mi je što ste nas napustile i volim vas
Post je objavljen 23.03.2005. u 23:59 sati.