Koji čudan san sam usnuo noćas. Sanjao sam svoju ljubav iz osnovne škole. Susreli smo se nakon toliko godina, i moji osjećaji su se opet probudili. Ne bi to bilo ništa čudno da se ne radi o djevojci! Onda sam se zabrinuo u snu: zar je moguće da se ipak mogu zaljubiti u ženu???
Ali to je bio samo san. Čim sam se probudio, Mick se vratio u moje misli, pa mi je postalo jasno da nemam razloga za zabrinutost. San me tek podsjetio na moju ranu mladost kad sam se stvarno zaljubljivao u djevojke. To je bilo još u osnovnoj školi. Sjećam se nekoliko cura u koje sam bio ludo zaljubljen. Naravno, to su bile nevine ljubavi iz školskih klupa. Ništa se nikad iz toga nije razvilo. Nakon toga, u srednjoj školi nisam uopće bio zaljubljen ni u koga. Ali u to vrijeme sam počeo osjećati da me privlače muškarci. Fast forward na fakultet: tamo nastupa dugogodišnja zaljubljenost u mog vjenčanog kuma. Istovremeno, čak nekoliko tjedana sam bio zaljubljen i u svoju ženu, u to vrijeme prijateljicu.
Ovaj moj seksualni razvoj nije baš tipičan za homoseksualce. Većina ljudi s kojima sam o tome pričao rekli su mi da su od djetinjstva osjećali privlačnost samo istom spolu. To me dugo vremena mučilo, i to je jedan od razloga što sam sebi dugo vremena nisam htio priznati da je moja homoseksualnost normalna urođena stvar. Naime, u mom slučaju, izgledalo je kao da se homoseksualnost razvila kroz dugi niz godina. Ovo pitanje me mučilo dugo godina dok nisam dobio adekvatne odgovore od savjetnika i iz knjiga.