Evo me sa najdubljim mislima pred zidom.Ispruzio se ,preko cijelog moga svijeta i ne da mi da ga preskocim .Kako li sam ljuta i razocarana u ljude .I ja sam jedan ljud ,previse uljudan sa jedne strane ,a sa druge stane sranje :"Bjezi i ne gledaj me!" Previse je osobno za ovaj blog , tesko i nadasve bolno,a boli ne fali.No dobro sam ,nadam se da su i drugi dobro.Nemam se pa se imam ,pa se nemam i tako redom.Kome's rec'? Kome prepricat?.
Mama i tata kupili su mi balon kad sam bila mala .Balon je puknuo.Bila je to najveca bol do tada .Pocela sam u skolu .Rugali su mi se kako govorim i hodam.Bila je to veca bol od izgubljenog balona.Imala sam jednom najbolju prijateljicu .Onda me razocarala do bola .Zaljubila sam se se u dubini svoje duse i po prvi put osjetila hladnocu ispod povrsine koze. Kad sam mislila da je najteze proslo otisla osoba koja me bezuvjetno voljela zaspala je za uvijek ispod stable .Ostao je priguseni krik.No ni to nije bilo najteze .Strepnja je postala moj odmor izmedju brige za voljene .I umorna sam i kad nisam sama ,a sama nisam.Imam razloga za neprekidnu radost.No eto zazeblo me negdje razocaranje i nekakao me tesko ocarati.Bit ce bolje.
Post je objavljen 13.03.2005. u 04:34 sati.