Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jezh

Marketing

* this is the end my friend... *



The Doors - The End

This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end

Of our elaborate plans, the end
Of everything that stands, the end
No safety or surprise, the end
I’ll never look into your eyes...again

Can you picture what will be
So limitless and free
Desperately in need...of some...stranger’s hand
In a...desperate land

Lost in a roman...wilderness of pain
And all the children are insane
All the children are insane
Waiting for the summer rain, yeah

There’s danger on the edge of town
Ride the king’s highway, baby
Weird scenes inside the gold mine
Ride the highway west, baby

Ride the snake, ride the snake
To the lake, the ancient lake, baby
The snake is long, seven miles
Ride the snake...he’s old, and his skin is cold

The west is the best
The west is the best
Get here, and we’ll do the rest
The blue bus is callin’ us
The blue bus is callin’ us
Driver, where you taken’ us

The killer awoke before dawn, he put his boots on
He took a face from the ancient gallery
And he walked on down the hall
He went into the room where his sister lived, and...then he
Paid a visit to his brother, and then he
He walked on down the hall, and
And he came to a door...and he looked inside
Father, yes son, I want to kill you
Mother...i want to...fuck you

C’mon baby, take a chance with us
And meet me at the back of the blue bus
Doin’ a blue rock
On a blue bus
Doin’ a blue rock
C’mon, yeah

Kill, kill, kill, kill, kill, kill

This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end

It hurts to set you free
But you’ll never follow me
The end of laughter and soft lies
The end of nights we tried to die

This is the end




...iskreno, nemam suicidalne sklonosti i jadni su mi ljudi koji se sami ubiju, ne mislechi da je iza njih hrpa ljudi koji ih i vole i vole manje. koliko puta u zivotu sam se osjechao iskoristeno i znao razmisljati o tome kako je tesko vjerovati nekome. dan ti unishti noch, noch razdvoji dan. dosta je bilo sranja koja me dosad nisu bacila u depresiju. sad jesu i previshe boli. nikad se nisam samosazhalijevao ili pokushavao izvuchi iz nekoga korist za sebe ili da mi potvrdi moje misljenje. sto si stariji, vise ljudi poznas, ali imas manje ljudi koji su ti prijatelji. mozda se danas taj pojam ili bolje recheno, ta vrijednost gubi. sto se mene tiche, biti prijateljem jednako je posjedovati neku vrlinu. neka me netko zatvori u sobu, i da mi svu glazbu koju cijenim. pitam se, Bozhe, gdje lezi ta sloboda. bol mi je sad proshivena kroz srce i provucena kozhom. izgubio sam se u rimskoj divljini boli. znam tko mi zheli pomochi, znam tko me cijeni. nekad imam osjechaj da cu umrijeti prije 25-te godine. nisam jedini; znam jer su mi dvije osobe to vech spomenule. danas mi je bliska osoba rekla da se ljudi boje moje inteligencije i moje analize, da ih konstantno iznenadjujem svojim zakljuchcima i mashtom. neznam je li to istina. valjda je, kad to netko veli da i vechina drugih tako misle. no, postoji jedna velika mana i boljka kod mene. lijen sam kad je rijec o odredjenim stvarima. ne furam se na odlichni uspjeh ili ulizivanje ljudima. mislim da je ovo zadnje nesto najnize sto se moze nekome dogoditi. svakome dodje kraj nochi. najcesce shvatis tko/sto ti je znacilo kad to izgubis. mogu rechi da se bojim. zasto ne bi, kako kazhe morrison, nekoga volio dok raj ne zaustavi sve kishe, dok zvijezde ne padnu s neba? je, zvuchi otrcano i sanjarski. ja sam onaj kojemu je sada vrijeme da hoda, da potrchi. zhelim se probiti na drugu stranu. neki od vas, koji ovo chitaju, a bolje su upoznati sa doorsima, znaju da je ovaj text prozhet morrisonovim mislima i pogledom na svijet. ne, nije morrison glavni. volim i kriegerovu gitaru koji mnogi zapostavljaju, ali ja na njega gledam kao osebujnog gitarista prepunog stila i mastovitosti. uzivam u manzarekovim klavijaturama koje bodu kozhu. cekam na densmoreove bubnjeve koji prate morrisonov glas i nastup u deliriju dok mu pred ochima pleshe stari indijanac navjestajuci mu smrt koje se ne boji.



The Doors - Indian Summer

I love you the best
Better than all the rest.
I love you the best
Better than all the rest.
That I meet in the summer.
Indian summer.
That I meet in the summer.
Indian summer.
I love you the best
Better than all the rest.



...nisu samo doorsi utjecali na mene. doorsi utjechu i danas na mene. um mi je prozhet dylanovim textovima i hendrixovom gitarom. oblikovali su mi inteligenciju na svoj nachin. probudio sam se da obuchem starke u zimsko jutro i stavim lice iz drevne galerije, da posjetim ljude koji mi predstavljaju samo imena i ljude koji su za mene dushe. ne, nechu ih ubiti ili silovati kao jim. gledat cu ih i precrtati u svoju memoriju koja nema kraja. bilo bi grubo od mene kad ne bi spomenuo che guevarru. primjer martirske figure koja se drzhi svojih nachela i ne zeli vlast. zheli zivot i prirodu, bash kao i marley koji vodi rat dok pjeva stihove svojih pjesama. jesam li zbog toga losh?
...valjda i ja chekam svoje proljece dok se opet ne rodi novi kraj, pa krenem na put do kraja...



Post je objavljen 10.03.2005. u 14:21 sati.