Tetuage blue II.
"Čovjek uvijek preuveliča ono što ne poznaje." A.C.
Okus u ustima neizbrisiv, neponištiv, i pretače se, bez otpora,
ne branim ga, iz dana u dan, preskače noći,
ogoljava mi svaki pokret između mene i mene.
I susretnem se sa sobom, s vremena na vrijeme između 7 i 9
stepenice, kao na stratištu, s kojeg se, glanc nova, sjaji giljotina.
I zima je, vrijeme kad se ljetne misli - prepuštene hibernaciji,
raspore i raspupaju puninom svojih tamnih strana,
i nude se zamamno, jedrih osmijeha- mame,
na požudu za njima vabe.
I prepustiti se
tako je lako...
Koja zabluda...
Otpor- je prirodna stvar.
Odupirati se sebi samima, svijetu, opipljivom,
svemu što nam se nudi -
tako je lako - odupirati se
i biti zgrčen kao voštani papir, gladak na dodir.
A nebo, ljetom se smije...iz stabala- virim i čekam oblake, ptice,
nešto da se desi, dogodi, iznenada, a dogodit će se....brzo.
I
tako je lako- pružati otpor, i ne prepustiti se.
Trenutku.
I trenutno zatvoriti oči, skupiti trepavice u snažan stisak ruke,
pretočiti se i zamišljati zamišljeno.
Poznajem svaki kamen tamnice u koju se zatvaram.
Ponekad tražim neki lik u njemu, sasvim neodređen.
I uvijek pronalazim isto, neodoljivo čekanje koje češe moj život
dok trčkaram bezglavo i mahnito obilježavajući svako zrnce
pijeska utkano ispod kože dlanova kojima opipavam lica
novorođenih, novo pridošlih,
slučajnih prolaznika.
Sva ta neodređenost zatvara krug i čini razložnim
sve razloge koji se nude da ih ispijem lagano, i bez
optora, čak s velikim užitkom, poput koktela u ljetnoj noći
negdje uz more gdje srest ćemo se sasvim slučajno.
Negdje uz more - srest ćemo se, sasvim slučajno,
i sol će hraniti naše blago ispupčene usne
Negdje uz more - srest ćemo se, sasvim slučajno
i žar ljetnog dana obavit će svoj topli šal oko naših tijela,
dok kolobari naših aura posvojit će Sunce jednom
za zauvijek.
Negdje uz more - srest ćemo se, sasvim slučajno
jedući nebo proždrljivo, kradući zvijezde,
zakopavajući nožne palce u pijesak.
I mogla bih ti reći sasvim jasno, kao što će biti jasna
ta noć: da srest ćemo se, sasvim je neupitno,
negdje uz more,
sami sa sobom.
Hoćemo li?
Sasvim je neupitno!
Post je objavljen 09.03.2005. u 23:24 sati.