Prekjučer su se vratili dovoljno kasno da spremim dnevnik na novo mjesto. Ostavio sam jednu dlačicu između prve i druge stranice, da bih znao je li netko nešto dirao dok me nije bilo. Tek sada imam priliku pisati, jer je Lepi na sastanku sa svojim sdvokatom. Obitelj mu je platila, odriješila je kesu, da ga brani lisičja gubica osobno. Ja bih mu osobno preporučio ono govedo, oslobađatelja krvavorukih, slabije poznatog ali vrlo efikasnog. Jednako skupog, uzgred budi rečeno. Uzet će mu obitelji sve što imaju, oni cijenu određuju prema imovnom stanju, a jadnici, da bi dobili na vjerodostojnosti i kako - tako očuvali svoj osobni dignitet, počnu se razmetati kućama, njivama i blagom. A gospon doktor advokat znaju na pamet sve likvidacijske cijene, od i-em-tejca do suprasne krmače. U glavi, u sekundama, sačinjavaju prokazne popise imovine, nešto što bi kao bilježnici činili danima, teret prenijeli na dužnika i unosili potpuno netržišne i nerealne cijene.
Ja se raspisao, a minute lete.
Dobio prekjučer Čiču, primio me i Đerđ. Ima nade da se oslobodim ove dvojice. Petra je pozvao k sebi u kancelariju. Vratio se vidno drugačijeg ponašanja. Nije rekao što je bila tema posjete.
Debeli se malo privikao na ovu dvojicu, ja ne. Još mi je gore. Svađaju se međusobno, stalno. Petar pokazuje česte znakove normalnosti. Slušam što više mogu o njegovom slučaju, toplo se nadam da ću napisati nešto. Prekidam, doći će svakog časa.
Post je objavljen 26.02.2005. u 18:15 sati.