I opet snijeg... OK, tu i tamo znam biti tolerantna osoba, ali ovo je već malo previše. Nadam se da mu je ovaj tjedan zadnji. Da više neće dosađivati svojim konstantnim padanjem. Neka upotrebi oblake kao leteće tepihe i otputuje u Afriku. Tamo bi bio bolje prihvaćen nego na ovim prostorima.
Jučer bijah u KSET-u. Bilo je puno ljudi, a dosta sam ih i sreo. Prvo me Petra pronašla u gužvi. Pa sam se onda nakon predgrupe prikrpao Eviltwinu. Nakon koncerta sam opet razmjenjivao misli s Petrom, a i popričao sam punu minutu i sa Deathless. Lijepo su nam mladići svirali. Prvo Gutbucket sa svojim poluživčanim saksofonom. Meni tak-tak. Ono, jedna stvar dobra, druga ne i tako sve do kraja. Girls Against Boys su zato popravili dojam. Doma sam krenuo pješke. Kičma me ubijala i jedva sam čekao da legnem. Jebi ga, kad imaš 90+ kila, kičma hoće nastradati. Pogotovo kad stojiš dva sata i bivaš guran svako malo od ljudi koji prolaz zamišljaju baš tamo gdje ti stojiš. I koji ti zamažu tenisice, jer ne paze gdje staju i tako to. No, to je tema za druge rasprave.
Ovih dana ću skoro pa sigurno u kino. Od sutra počinje igrati Life Aquatic, a pošto ja volim Wes Andersona, neću propustiti šasnu da pogledam njegov posljednji film. Tko nije pogledao neke ranije uradke ovog talentiranog gospodina, neka to učini, jer inače ne može više visjeti po ovim stranicama. A da Vam samo dokažem zašto mladog Wesa smatram genijem dijaloga, evo Vam jednog od meni najdražih iz njegov pretposljednjeg filma, The Royal Tenenbaums, iliti u nas prevedenog Obitelj čudaka.
U ovoj se sceni Royal (Gene Hackman), koji se pod krinkom da je smrtno bolestan uselio natrag k svojoj bivšoj ženi i djeci, suprostavlja Henryu Shermanu (Danny Glover), kojem Royalovo useljavanje dobrano smrdi na prevaru i koji je zaljubljen u Royalovu bivšu ženu Etheline (Anjelica Houston). Jutro je, u kuhinji...