Pokušavam se postaviti u milje današnjeg praznika. Valentinovo je bila prva prilika da nekome izrazim osjećaje, a pomogla je njegova formalnost koju sam iskoristio kao tračnice za moje postupke. Svi su to radili, radio sam i ja. Probio sam led zahvaljujući tumačenju tog svetkovanja i uputama za iskorištavanje prilike. Ljepota toga je bilo to što me uputila upravo ona koja je bila primateljica moje prve i jedine "Be My Valentine!" kartice. Naravno, od dotične sličnu nisam primio. Nikada zapravo nisam ni jednu primio. Trebao bih razmisliti o tome.
Ne vidim jasno kako ono dvoje mojih svježe zaručenih provode ovaj dan. Ponašanje po obrascima je mom dragom frendu bilo temeljno neprihvatljivo. Nije reagirao na primjedbu da je od odbijanja ponašanja po obrascu napravio čvrsti obrazac. Bila je to promašena kritika, jer ne mogu reći da je bio pozer. Rijetki su takvi.
Najviše ih mogu zamisliti kako čitaju nešto ili se bave djetetom uz poneki izraz zgražanja nad srcima koja se pojavljuju na sve strane. Morat ću se dopisivati s njima. Poslat ću im nešto, barem nešto malo.
Pišem sve manje pisama, sve se rijeđe javljam bilo kome, a dnevnik je sve šturiji. Treba se trgnuti.
Post je objavljen 14.02.2005. u 00:01 sati.