Vi starosjedioci nepoznatih visina
bar oni koje sam poznavala
rezervirajte jedno mjesto na mekim jastucima
jednoj od mnogih lutalica bespućima života
punoj očekivanja u savršen ustroj druge adrese
nedovoljno vjernoj u istinitost vjerovanja
Dok oči i uši bacam na viđenje i slušanje
svakodnevice koja melje k'o nuklearni mlin
moram vjerovati u prijenosom naučeno
kako su ovi plimni udari i vatrene lekcije
samo uvod u vječno trajanje
Ne žurim nikud
još imam žara i dara dijeliti sebe
onima što mi osmijehom vraćaju
zagrljajima stišću do puknuća
strpljivo primajući na znanje savjete
stoput izgovorene
a obje strane svjesno prešućuju uzaludnost bacanja riječi
uporno griješim ispočetka nadajući se
ostajanju istih u nekom moždanom zapećku
za svaki slučaj
nemojte se izvlačiti kako se nisam predbilježila
vama starosjediocima nepoznatih visina
onako..., za svaki slučaj
Post je objavljen 23.11.2024. u 10:37 sati.