Prošli put kad su se Švedi pokušali zezati se s Rusijom, izgubili su kraljevsku kuću i trećinu svojih zemalja.
Bitka kod Poltave (8. srpnja 1709.) bila je presudna i najveća bitka Velikog sjevernog rata. Ruska vojska pod zapovjedništvom cara Petera I pobijedila je švedsku vojsku pod zapovjedništvom Carla Gustafa Rehnskilda. Bitka je okončala status švedskog Carstva kao velike europske sile, kao i njegovo širenje na istok i označila početak ruske nadmoći u istočnoj Europi.
Jasno je stoga da ih je vlastita povijest trebala naučiti da budu oprezniji.
Ruski raketni udar na ukrajinski Vojni institut za komunikacije u Poltavi je ubio 41 a ranjeno je dvije stotine, koga/čega? Pa onih koji su u tom institutu bili.
Institut za komunikacije osposobljava radio i radarske operatere. Njegova glavna višekatna zgrada potpuno je uništena.
S obzirom na prirodu Instituta za komunikacije u Poltavi, sigurno je da su Šveđani obučavali ukrajinske vojne operatere, dakle, legitimni vojni cilj.
Čovjek se pita zašto obuka nije održana drugdje. Poltava je oko 120 kilometara od ruske granice. Vremena upozorenja nakon lansiranja rakete su prekratki da svi dođu do bunkera.
Britta Ellwanger, bivši Švedski volonter s ukrajinskom vojskom napisala je da su njezini švedski prijatelji, također volontirajući s ukrajinskom vojskom, bili među onima koji su poginuli u napadu.
Iako ih Britta zove lijepim imenom "volonteri", jasno je da se radi o vojnim instruktorima, iz Nato vojske kojoj volonterstvo nije u opisu posla.
Zašto je Švedska, nakon pustih godina samostalnosti, ušla u Nato, i nije neka tajna, rasplamsana doktrina nacističkog neocoma nije joj strana, dapače, a ne treba ni podcijeniti želju da se Rusima osveti.
Post je objavljen 03.09.2024. u 18:55 sati.