Činjenica da je bog najprije sebi stvorio bradu, razumljiva je sama po sebe, drugačije nije moglo ni biti.
Ipak crkva je tu neizbježnu činjenicu uzela kao svoje vrhunaravno pravo.
Kad je u veljači 1952 umro George VI, njena starija kćer Elizabeta postala je kraljica. Elizabeta je postala kraljica doslovno istog trena i sekunde kad je njen otac ispusti svoj posljednji dah. Njeno pravo na titulu je bilo neosporno i neupitno, njeno pravo na vladavinu također, baš kao i pravo na krunu, koja je istog trena postala njeno osobno/obiteljsko vlasništvo, pa ipak..
Pa ipak Anglikanska crkva je zadržala pravo na krunjenje, odnosno na doslovno stavljanje krune vladaru na glavu, kako bi potvrdila vladara kao božjeg namjesnika na zemlji, odnosno kao potvrda da je upravo bog odredio i postavio kralja ili kraljicu
ili se bar tako čini..
U dugom i zamršenom ritualu, čije prastaru simboliku i značenje, više ne poznaju ni crkva ni monarhija, a koja služi samo da odvoji elitu od običnog puka, i koju običan puk doživljava kao nadnaravnu viziju koja se odvija pred njenim očima
jer zašto željeti prozu kad možeš imati poeziju
i zašto željeti stvarnost, kad možeš imati čaroliju
događa se nešto što mi je osobno vrlo zanimljivo.
Prije no što biskup svečano stavi kraljici krunu na glavu, i potvrdi njeno nadnaravno prisustvo na zemlji
kraljica prolazi kroz stari i zamršeni, a istovremeno moderni i čisto legalno pravni obred.
U tom obredu kraljica se svečano zaklinje da neće mijenjati status Anglikanske crkve u zemlji i da je neće lišiti ičega što je u njenom (crkvenom) vlasništvu. Svečanu zakletvu potvrđuje ljubljenjem stranica biblije, ali to nije sve. U čisto legalno pravnoj proceduri, kraljica potpisuje dokument koji pred nju stavlja crkva, i u kojem, potpisom, kraljica ponovo, ovaj put pravno, potvrđuje sve na što se svečano zaklela.
Engleska crkva ("Church of England") je u službenoj uniji s državom, te je engleska kraljica službeni šef te vjerske zajednice.
Kao šef te vjerske zajednice a i kao državni vladar, kraljica
očigledno ima prava upliva u odluke te zajednice, a čijih se bitnih dijelova, ipak odrekla ucjenom krunidbe kao nasljedno/običajnog rituala priželjkivanog od naroda, crkve, obitelji, vjernika
bez obzira na njeno neosporno pravo, kako na titulu tako i na krunu.
Post je objavljen 24.08.2024. u 17:04 sati.