Trbi puno pusa u 17. godini žele
Zaza
Rea
Gaby
Koky
Posveta. Knjiga.
Tin Ujević, Poezija
Korice su tvrde. Izdavač je Svjetlost, OOUR Izdavačka djelatnosti, Sarajevo, 1986.
Izbor iz poezije Tina Ujevića.
Izdanje je novo, jer 17. rođendan brojila sam 1987. godine.
Tih sam godina brijala na Matoša, sjećam se. No Tin Ujević je bio izvrstan izbor mojih frendova, jer poeziju sam voljela. Pisati, čitati.
Knjigu sam isčitala nekoliko puta. Jer Tin. Maestro. Izbor je to iz njegovih zbirki Lelek sebra, Kolajna, Auto na Korzu, Ojađeno zvono, Žedan kamen na studencu.
Da pitamo onu skupinu mlađarije sa fotografije na kojoj se radosno smiješe jer su Pjesnikov kip u rodnom mu Imotskome uresili crnim ZDS zastavama, što je sebar iz naslova prve Tinove zbirke bi li ijedno od njih znalo? Da ih upitamo što znači lelek sebra bi li imali ikakve ideje? Da li bi uopće znali da je Ujević napisao djelo tog naslova?
Ili je ta mlađarija toliko obrazovana pa zna. Zna da je Pjesnik tu svoju prvu zbirku objavio u Beogradu i da im druge nije no da se i sami odjeveni u crnilo sa kojeg drči isti natpis zadovoljno smiješe i vraćaju mu milo za drago. I još mu preko brončanog šešira jedan krpeni sa upitnim znamenjem takare.
Koji je nama vrag?
Ima li kraja?
Kada ćemo biti u stanju odrezati kaznu za takvo ponašanje?
Decidirano reći da takvom i sličnom ponašanju mjesta nema u ovoj državi i državama regiona.
Jesmo, i mi bili nestašni. Kad ti je 14, 15, 16 ne razmišljaš puno i bitno je ispasti faca pred društvom. Pa crtaš flomasterom brkove po portretima uglednica i uglednika na slikama i posterima koji te svaki dan dočekuju i pozdravljaju sa zidova dosadnih učionica. No onaj jedan portret koji je visio iznad svake ploče u svakoj učionici tadašnje države, mnogo veće od ovih u koje se raskomadala, nikada nitko nije uresio ma niti potezom grafitne olovke kojeg bi lako bio obrisati.
Odgoj, kazna, drugo vrijeme, represija, što god, no nešto je tu povlačilo granicu do koje se moglo i smjelo biti nestašan.
Tada, dok smo si poklanjali knjige o rođendanima u formativnom dobu, bili smo politički korektni, inkluzivni i sve ono što nam se danas potura pod muss, a ne rezultira ničim do nakaradnošću.
Prema sebi, društvu i zajednici u kojoj živimo.
A kada spane ova crna ljaga
i radost zblaži svetlo lice Hrista
blažena bit će otupljena ljaga
i kužna plijesan zasjat će čista.
Post je objavljen 08.08.2024. u 21:17 sati.