Marketing
Dragocjena uspomena...
Lipanjaska noć je ušetala u sobu, kroz otvoren prozor, dopiru zvuci povečerja,
sjedim za radnim stolom, osluškujem otkucaje zidne ure, vrijeme prolazi,
prisjećam se djetinjstva i praroditelja i njihove tihe pedagogije.
Često su razgovarali njemački, zbog mene, željeli su da progovorim
taj jezik i uspjeli su. Rasla sam stjecala prijatelje i željela biti s njima.
Tako ja počelo učenje o vremenu provedenom izvan kuće.
Nonić je započeo ovako.
Naziv vrijeme u hvatskom jeziku ima dvostruko značenje,
za ono što mjerimo satovima i ono što doživljavaš kao
sunčano, oblačno, kišnoi kao godišnja doba. U njemačkom
jeziku su ta dva pojma odvojena. Die Zeit doživljavaš prateći
okretaje kazaljki na satu, na velikom crkvenom satu.
a das Vetter je sunce, oblaci, kiša. Dakle važno je
naučiti čitati vrijeme na satu. Pokazao mi je zidnu uru,
sjećam se, bilo je četiri sata poslijepodne. idi prijateljici
i vrati se u pet sati. S prijateljicom sam cijelo vrijeme
promatrala crkveni toranj i pomicanje kazaljki i
zakasnila pet minuta. Bio je zadovoljan.
Zidna ura otkucava trenutke, narušava nijemost ove noći prepune zvijezda
i sjaja mjesečine, opet mješam die Zeit i das Vetter u naš pojam vremena.
Nonić mi je darovao prvi sat da naučim i zapamtim razliku... očito uzalud
ta urica više ne otkucava die Zeit, das Vetter nije preuzelo moć pojma našeg vremena.
čuvam je, dragocijena je uspomena. ...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 28.06.2024. u 09:19 sati.