.
.
prvi dan do noći
bio je poput puzanja među ruševinama
sve što je ostalo nakon novogodišnjeg vatrometa
razbacano je među ostacima granata i raketa
želiš li komadić budućnosti
podat ćeš se Zemlji kao gujavica
koja sanjari o zamahu leptirovim krilima
do kože utiskivat ćeš zaklon
čiju sigurnost jedino imaš
trpeći nepomičnost
i ne ćeš
i nemaš kamo pobjeći
a duboko u sebi
ispod privida ponora znaš
sve s tobom i oko tebe
šesto kilometara sekundom
požuruje se do raja
i tamo negdje
daleko od razvalina ovoga časa
netko sklada riječima strast
netko se u pogledu otkriva potrebnim
kao da ne postoji strah
nije hladno
i ne pada kiša
tamo negdje drugdje u nekome
sve ima smisla
toliko jednostavno
kao što se nakon noći
bez pritiska razmišljanja
otvori i prospe modrina
šetnjom trenutaka
.
.
Post je objavljen 01.01.2024. u 07:01 sati.