Pa eto, kad već svi pričaju o "ovim danima", mogao bi i ja štogod reći, jer ako nešto znam, onda znam o mitovima i zabludama.
Mislimo li uistinu da smo vodili "Domovinski rat", u danima kad smo već desetljeće u novoj tamnici naroda koja nam daje lažni sjaj demokratskih sloboda, kojim biramo one koji će se nad nama bogatiti, ali ne i one koji njima/nama vladaju.
Nemogućnost građana EU da sudjeluju u odlučivanju, odnosno izboru onih koji donose najvažnije odluke i vode politiku cijele Unije, ukazuje na potpunom izostanku demokracije. Naime, Europska komisija, kao najmoćnija institucija, kada je riječ o podjeli vlasti, nema demokratski izabrane predstavnike, kao ni predsjednika. Pa iako svaka zemlja imenuje povjerenika za tu funkciju, na vrh, baš kao u SAD-u, uvijek isplivaju isti/slični.
Kraljice i kraljeve Habsburga, Karađorđevići, ratne vođe i partijski lideri su slike i prilike notorno dementnih i degenerativnih osobina članova europske komisije, kojoj još samo fali izbočena Habsburgova donja čeljust.
Mislimo li uistinu da smo se borili za Domovinu, ako znamo da smo prisilno deindustrijalizirani kako bi "mogli", kao sirotinja, prisilno ući u EU?
Misle li Srbi da su se borili zbog ugroženosti njihova naroda izvan Srbije?
Ni nas ni njih nitko ništa nije pitao. Odluka o ratu je donesena tko-zna-gdje, od tko-zna-koga s natruhom Habsburgovske čeljusti, u onim istim hodnicima gdje je 1983 odlučeno da Tuđman bude naš prvi predsjednik.
Ništa naravno, nije moglo proći bez "obreda", kad smo, u Zagrebačkoj katedrali, zaviještali Domovinu krštenjem Ottovog unuka svetim imenom Zvonimir.
Post je objavljen 17.11.2023. u 08:29 sati.