došli su novi strahovi.
Za vikend nije bilo fizioterapeuta, tako da nisam mogla baš puno vježbati nogu u koljenu, sve skupa treba nakon toliko ležanja razgibati.
Zapravo, bio je u subotu kod mene, no baš mi se tada ko za vraga vrtilo i glavi i izgledalo je stalno kao da ću pasti u nesvijest. Napravila sam par koraka uz pomoć one štokrle, koji se vuče ispred sebe i to je bilo to. Do štaka nismo došli.
Za domaću zadaću za nedjelju dobila sam dizanje i sjedenje na rubu kreveta, po mogućnosti dva puta, ujutro i popodne. To sam i obavila.
No jutros sam se probudila u pola pet i ne mogu više zaspati.
Danas u vizitu dolaze ljudi koii dalje odlučuju što će biti sa mnom.
A njima je u interesu da što prije odjebem doma.
Račun za operaciju su, pretpostavljam, već poslali zdravstvenom i sad više nisam isplativa i moram odjebati odavde.
Prije operacije nije imalo smisla tražiti fizioterapeuta za kasnije, kad dodjem doma, jer se nije znalo koliko će brzo sve skupa ići.
Sada to treba sve organizirati na brzinu, kao i sva pomagala za po kući.
Hvata me panika.
Ako bilo šta od toga ne uspije ili se razvuče, operacija nije imala nikakvog smisla.
Kako će muž uspjeti sam sve to izorganizirati?
Što ako ne nadjem fizioterapeuta, zadnji put sam za probleme s ledjima čekala 4 tjedna da krene terapija, da imaju slobodnih termina.
I za to treba imati vezu, vitamin B kako ovdje kažu.
Ili barem njemačko prezime.
Za Frau Zimmermann brzo se nadje termin, Frau Odjebanovich je dobra sam dok radi, uplaćuje u kasu za druge i ne koristi usluge zdravstvenog osiguranja.
K svemu skupa još je Ištvan obolio nakon one epizode ss požarnim alarmom na bazenu.
Pa koji kreten moraš biti da nakon svog tog smrzavanja ideš dalje plivati, umjeston da se postaviš pola sata pod topli tuš?
Nek mi on sad otpadne kao potpora najebala sam.
Problem je i u tome da se nesreća dogodila usred bijela dana u stanu. Da sam skakala padobranom, ne bi to više radila ali hodati po stanu moram. A sada se od pomisli na to javlja panika. Što ako pokovno padnem, što ako opet nešto slomim i sve se ponovi?
Ne znam da li ću ikada više moći bezbrižno koračati stanom a kamoli ulicom.
I tako ležim tu u mraku s malim milijunom strahova o tome kako dalje.
Predbacujem si ponovno kako sam mogla biti toliko glupa ili nespretna ili što već i ovako se sjebati.
Mislim si jesmo li trebali rezervirati apartman u Podčetrtku još prije pola godine, ovo se sigurno dogadja jer sam ove godine prvi put u životu nešto planirala na duga staze a jedan tjedan odmora u mojem je slučaju prevelik plan.
Minute se vuku ko godine.
Vidim sve moguće crne scenarije pred sobom.
A i sanjala sam sama sranja.
Prvo smo se Ištvan i ja u snu družili sa Denny DeVitom, otkuda mi to nemam pojma, jučer sam slučajno neki članak o njemu pročitala. Da mi je on sad neki omiljeni glumac ili da pratim It's Always Sunny in Philadelphia pa ajde.
U snu je bio vlasnik casina u Las Vegasu i dao nam je na raspolaganje penthouse iznad casina iz kojeg direktno možemo kockati.
Inače smo baš strašni kockari, u Vegasu smo igrali sa 50 eura cijelu večer s evo u snu nas ugošćuje vlasnik osobno.
Nismo ni krenuli igrati, kad odjednom neko nevrijeme se sprema, nebo se načemrdilo, nisam više u Vegasu nego u rodnom mjestu u koje baš ulazi neka okupatroska vojska.
Uspjevam se sakriti da me ne vide i dovući do kuće, i taman smo svi na broju, čak i oni koji više nisu živi, kad preko terase u dnevni ulazi pet ili šest nekakvih kreatura, koje više izhledaju kao maškare za halloween negoli ti silni okupatori. Baljezgaju te maškare nešto o tome da moramo potpisati da smo suglasni sa njihovom vladavinom, sjedaju za stol i izvlače hrpu nekakvih papira na poljskom. I tu mi pukne film, mislim si Poljaci pa okupatori i to još maškare, sram vas bilo, nisu vas se dosta najebali Švabe i Rusi, pa bi vi sad jebali Hrvate iz dijaspore kad dodju na odmor. Najebat ćemo vam se mame, ipak je ovo moja kuća, ja sma tu svoj na svome. I taman krenemo svi mi skupa, ja sa nekom štakom a baba sa štapom i ostali onim čega su se prvo dohvatili zatući te poljske maškarane okupatore, kad sam se probudila sva mokra usred bolničkog kreveta.
Blaženo ono dok sam slagala trokute, no kakva je ovo sad pizdarija i to bez ružičastih tabletica bijele boje.
Od straha pred novom noćnom morom, više nisam zaspala, vrtim se u krevetu koliko se da i mislim, mislim, mislim a odgovora na pitanje što će dalje biti, kao ni rješenja, niotkuda.
Post je objavljen 23.10.2023. u 06:46 sati.