Marketing
Rovinjsko Selo – iz sela do kule
Rovinjsko Selo je naselje u sastavu Grada Rovinja i prema popisu stanovnika iz 2021. godine imalo je 1.339 stanovnika. Nalazi se oko tri kilometra sjeveroistočno od naselja Rovinj na cesti D303 koja povezuje Rovinj s čvorom Kanfanar na Istarskom ipsilonu. Rovinjsko Selo su osnovali, u dogovoru s mletačkim i rovinjskim vlastima, izbjeglice iz okolice Zadra koje su bježale pred Osmanlijama 1526. godine. Stara jezgra naselja je sačuvana, a tvore ju stambeno-gospodarski sklopovi sa zidanim šternama (cisternama), a najstarija sačuvana kuća je od obitelji Pongrac iz 1656. godine. Područje oko Rovinjskog Sela je bilo naseljeno i prije, o čemu svjedoče pretpovijesne gradine te nalazi iz rimskog doba i srednjovjekovnog kamenog crkvenog namještaja.
Auto smo parkirali na parkiralištu pored mjesnog groblja i župne crkve sv. Antuna Opata.
Župna crkva sv. Antuna Opata je jednobrodna građevina s bočnom sakristijom i izgrađena je 1595. godine. Na pročelju ima rozetu i preslicu s dva okna u kojem je po jedno zvono. U unutrašnjosti crkve, u pod svetišnog prostora, ugrađen je ulomak ploče oltarne pregrade iz početka 9. stoljeća.
Pored crkve se nalazi mrtvačnica koja je u novije vrijeme proširena. Na vrhu nekadašnjeg pročelja starog dijela je križ ispod kojeg je mrtvačka glava s ovnovim rogovima.
Ulicom Svetog Antuna smo krenuli prema jugu. U ulici se nalazi zanimljivo stablo murve, šupljeg debla.
Ubrzo smo došli do raskršća s Rovinjskom ulicom koju smo prešli i nastavili ulicom Lakuverča prema jugozapadu. Prošli smo pored boćališta i došli do ulice Stjepana Žiže na kojoj smo skrenuli lijevo.
Odmah s lijeve strane je nekadašnji Narodni dom, današnji Dom kulture na kojem se nalaze tri spomen ploče. Spomen na Hrvatsku čitaonicu koja je neko vrijeme djelovala u toj zgradi, na hrvatskog književnika Antu Tentora (Cres, 12. siječnja 1860. - Pula, 10. kolovoza 1910.) koji u romanu "Ljubav na prijevaru" spominje Rovinjsko Selo, Rovinj i zapadnu Istru, te na hrvatskog zapisivača usmene književnosti Stjepana Žiže (Kosinožići kraj Poreča, 29. kolovoza 1851. – Lindar, 8. studenog 1913.) koji je osnovao Hrvatsku čitaonicu u Rovinjskom Selu 1898. godine. Pored Doma kulture je lijepo mali popločeni Trg Matka Laginje.
Od Trga Matka Laginje smo nastavili prema jugozapadu ulicom Župani.
Na slijedećem račvanju smo skrenuli lijevo i kada smo došli do ulice Njive nastavili smo ravno na makadamsku cestu.
Nakon petstotinjak metara, s desne strane, u daljini smo primijetili kažun pored kojeg je gomila kamenja.
Pedesetak metara dalje je raskršće na kojem smo skrenuli lijevo i nakon dvjestotinjak metara stigli do jednobrodne crkve Blažene Djevice Marije od Snijega.
Crkva Blažene Djevice Marije od Snijega je izgrađena u 15. stoljeću. Crkva ima preslicu s jednim zvonom i izbočenu polukružnu apsidu. U unutrašnjosti crkve ima tragova dva sloja fresaka.
Vratili smo se nazad do raskršća te nastavili dalje makadamskom cestom prema jugozapadu.
Nakon tristotinjak metara smo stigli do račvanja na kojem smo skrenuli desno, a biciklistička staza 202 nastavlja lijevo.
Ubrzo dolazimo do dijela ceste gdje je lijepo uređeni suhozid i možda ostataka neke stare prometnice. Nakon završetka suhozida smo došli do raskršća na kojem smo skrenuli lijevo.
Četiristotinjak metara dalje, s lijeve strane ceste, nalazi se Branićeva lokva i...
...nakon slijedećih četiristotinjak metara smo stigli do raskršća na kojem smo skrenuli lijevo.
Nastavili smo dalje cestom koja prolazi maslinicima omeđenim suhozidima i nakon četiristotinjak metara stigli do crkve sv. Cecilije.
Crkva sv. Cecilije je iz 11. stoljeća. Krovište crkve je urušeno, a interijer uništen. Sačuvani su vanjski zidovi po kojima možemo vidjeti da se radi o jednobrodnoj građevini pravokutnog tlocrta bez apside. Prilikom čišćenja su otkriveni ostatci nepravilne polukružne apside koja je srušena prije gradnje ravnog začelja. Zidovi su s vanjske strane raščlanjeni plitkim lezenama. Crkva je imala kameno popločenje i građena je u nekoliko navrata.
Četiristotinjak metara dalje od crkve sv. Cecilije napustili smo makadamsku cestu tako što smo skrenuli lijevo na stazu koja vodi prema kuli Turnini koju smo posjetili prije četiri godine u postu Kula Turnina – ponovno otkrivena zaštitnica Rovinja. Dok smo se približavali cestom prema kuli, više puta smo je uočili u daljini.
Prije nego što smo došli do čistine na kojoj se nalazi kula Turnina primijetili smo ostatke suhozidne nastambe pored koje je betonsko pojilište novijeg datuma.
Izašli smo na čistinu, prošli pored velikog hrasta crnike (Quercus ilex) te došli do kule Turnine i primijetili da je u međuvremenu restauracijski nadograđena. (Više o kuli Trunini možete pročitati u prije spomenutom postu.)
Nakon obilaska kule, kraćeg odmora i…
…uživanja u pogledu prema Rovinju, iako je bila sumaglica,...
...krenuli smo se spustiti s brda Turnina (106 mnv) istim putem, ali na sjeveroistočnom kraju čistine smo primijetili novo probijenu makadamsku cestu.
Odlučili smo se spustiti nizbrdo tom cestom koja na početku prolazi paralelno sa suhozidom koji je možda ostatak prapovijesne gradine.
Nakon četiristotinjak metara smo došli do raskršća na kojem smo skrenuli lijevo.
Sedamstotinjak metara dalje smo skrenuli lijevo na makadamsku cestu koja prolazi uz veliki vinograd i nakon šestotinjak metara smo opet skrenuli lijevo.
Pedesetak metara dalje u sklopu stambenog objekta novijeg datuma nalazi se ruševna jednobrodna crkva Blažene Djevice Marije od Turnine iz 14. stoljeća, obnovljena 1772. i restaurirana 1863. godine.
Krenuli smo nazad prema naselju Rovinjsko Selo glavnom makadamskom cestom, prošli smo opet pored crkve sv. Cecilije.
Pored suhozida i maslinika smo primijetili betonsko pojilište s vodom pokrivenom žabokrečinom.
Nakon nešto više od četiri kilometra smo ušli u naselje Rovinjsko Selo ulicom Župani koju smo brzo napustili tako što smo skrenuli desno u ulicu Njive s kojom smo došli do središnje cisterne iz 1895. godine.
Nastavili smo dalje ulicom Njive i ubrzo stigni na raskršće s ulicom Stjepana Žiže na kojoj smo skrenuli lijevo.
Nakon osamdesetak metara smo stigli do platoa s cedrom (Cedrus), skupinom čempresa (Cupressus sempervirens) i jednim crnim orahom (Juglans nigra) te dva spomenika žrtvama fašizma.
Spustili smo se uskim krakom ulice Lakuverča pored rukometnog igrališta. Na raskršću smo skrenuli lijevo, zatim desno i došli do Rovinjske ulice koju smo opet prošli i došli u ulicu Svetog Antuna ispred župne crkve sv. Antuna Opata gdje smo završili izlet.
Karta s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 11,7 km.
Post je objavljen 11.10.2023. u 22:07 sati.