Marketing
Zazivanje...
Na zaslonu kompa replika detalja Boticellieve slike,
lice boginje ljubavi zrcali njenu moć.
Vidim dvoje ljudi, usamljene pod svjetlošću koju ne vide.
Ona skutena u strahu, On u grču bolova. .
Igrajmo se života, rekoh,
neću igru, hoću život, šapnuo je..
Zazvah boginju..
Neka zora rodi Afroditu, neka joj sunce pročešlja kosu,
neka pobjedi ljubav…
Nečujnim koracima odlazi i ovo ljeto. Jesen je naše godišnje doba,
titraj vremena prvih sureta, vjenčanja, strahovia boli i
tvoj povratak sa vrata smrti.
Listala sam zapise iz vremena tihog umiranja,
rečenice pretočene u užas, noćne more, tugu i suze.
Svjetla nit koja se provlači kroz tugaljivost tadašnjeg izričaja
je ljubav i vjerovanje u njenu snagu. U reliktu duše se zgusnula istina
koju dotaknusmo svjesnošću i pobijedismo otpuštanjem nepotrebnih misli.
Prepustili smo se sudbini i slijedili riječi onih koji su slijedili Hipokratovu zakletvu.
Medicus je izrekao pobjedu nad zvjeri koja je proždirala tvoj život.
Tjelobranitelj je ljubav šapnuh sretna. Liječnik reće, najsnažniji.
Dijana Jelčić...
Post je objavljen 13.09.2023. u 10:20 sati.