Zatvorim oči
I prođem po slikama
Kroz muzej snova
Svaka na platnu čuva
Tvoj davni lik
A opet je nekako nova.
I tako sanjam
I hodam kroz sne
Korake nižem kao u javi
Gledam ti lice i osmijeh
I oči
I čine se kao pravi
I čujem zvuke
I kako dišeš
I odjek tvog zaraznog smijeha
Svjesna da pred
Očima mojim
Samo je moje žudnje jeka
Jer znam da živiš
Tamo negdje daleko
Gdje ne dopire moja sjena
U snovima mojim
Si stvaran, glasan, živ,
Na javi samo uspomena...
Post je objavljen 24.04.2023. u 11:06 sati.