Bio je vruć dan, u one božje dane kad su vrući dani započinjali negdje krajem školske godine. Pio sam kavu u kafiću u one dane kad su božji ljudi u kafiću pili kavu, a bezbožni Stock 84. Pio sam kava u kafiću na drevnom trgu jednog našeg dalmatinskog grada, baš u ona božja doba kad je Ibrica pjevao, ja sam čovjek bez kafića, i o tome kako on nema svoju marku pića. Pio sam božju kavu u božjem kafiću u one božje dane kad su svi imali posao, pa je drevni trg jednog dalmatinskog grada bio pust.
Bilo je podne tog božjeg dana kad je sunce zapeklo taman toliko da guštaš u njemu. Na povratku iz škole, iz jedne od sporednih kala, uz viku i dreku, petero djevojčica dvanaest/trinaest godina je skakutalo oko jednog svog vršnjaka, nadmećući se koja će mu biti zanimljivija.
Zgodni plavokosi mulac je živio blizini, pa je curama rekao da ga pričekaju da kući ostavi torbu. Cure su oduševljeno pristale, pa sjele u krug nasred trga i započele razgovor. Čim je zgodni mulac otišao, cure su se uozbiljile i započele razgovor o školi, roditeljima, pristojnom ponašanju i međuljudskim odnosima. Kad se zgodni mulac vratio, ponovo su postale djevojčice s vikom i drekom.
Pomalo zbunjen prva pomisao mi je bila da su žene uistinu s Venere, a da su muški tek pali s Marsa.
Mnogima je nepoznato da je kameno doba imalo svoju civilizaciju, svoju kulturu koju su iskazivali na zidovima špilja, svoja vjerovanja koja su se uglavnom sastojala od uvjerenja da se na brdu nalazi Gromovnik, a u podnožju brda u špilji ili pokraj vode, Zmija, i da se međusobno zatiru u ciklusima prirode i života. Imali su i politički sistem koji se zasnivao na matrijarhatu. Jedna od najzanimljivijih činjenica jest da je njihova civilizacija bila univerzalna, odnosno svjetska i više manje svi su se klanjali figurici žene koja je kasnije nazvana Venera.