Bio je najdulji dan te godine, pod ponoćnim suncem
Iluzionist se igrao šeširom, izlijetale su bjele ptice,
promatrala sam predstavu tajanstvenih sjena,
divila se spretnosti magije, poželjeh nestati
u prividu…
koliko se života slilo u tajnu ovoga ovdje i ovoga sada?
osluhnuh zov svjetlosti, oćutih oslobađanje energije,
suncostajno jutrenje i zagrljaj sutona i zore…
iluzionist ne odaje tajne umijeća,
iz kaleža keltskog vjerovanja
je vadio sunčani sjaj …
privid se kao mekani veo ovijao oko svijesti
mističan poriv vjerovanja u postojanje dalekog,
još neotrkivenog izvorišta savršenstva Stvoritelja...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 13.04.2023. u 07:37 sati.