Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rossovka

Marketing

Hrenolog

Moj tajo, moj superheroj, bio je hrenolog prokušanih vrlina.

Dok je bio dobrog zdravlja, kuhanje uskršnje šunke bila je njegova dužnost. Onu istu šunku koju je obradio, stavljo u pac pa brižljivo odimio i osušio na tavanu kuho je na dvorištu u kotlu.
Zanimljivo je to; bude na dvorištu, uvijek naiđe neko od susjeda pa malo tračpartije na ogradi, možda sijevne i neka rakija, a dvorištem se širi neodoljiv miris od kojeg svi slinimo. E onda se šunka hladi u vodi u kojoj se kuhala i kreće operacija hren.
Imali smo hren u maminoj maloj bašči ( za koju je uvijek tvrdio da šta je uopće sadi kad salatu požderu puževi a paradajzi budu ko pikule ). Tajo je obožavo hren, al svake godine se žestoko borio da ga on ne riba i uvijek je gubio. Općejepoznata činjenica da je domaći hren muka za naribat; to se plače, to se kiše, to se ne vidi kroz očale od suza.
Mama se pravi grbava, kuva onu finu goveđu juhu ( koja između ostalog treba i za pofurit naribani hren ) i peče kore i kuva filu za mađaricu. On ulazi ko slavodobitnik Sinjske alke, sjeda za kuhinjski stol i postavlja retoričko pitanje:
-Ko riba hren?
Ona skida kuhinjsku krpu sa ramena, slegne ramenima dok briše ruke i veli:
-Onaj ko ga jede.
-Pa jel moram baš uvijek ja? Jel moram? Ja sam poredio šunku, naložio vatru u kotlenki, skuvo šunku. Jel moram sad i sa hrenom se zajebavat?
Mama diže obrvu.
-Ja sam pristavila juhu, zamijesila rezance i kore za mađaricu, sad kuvam filu i još bi trebala ribat hren. Koji jedva da malu žličicu pojedem.
-Pa dobro jel možeš samo jedan jedini put? Znaš da me peku oči i uvijek se sribam na trenicu barem jedamput.
Ona skida filu, izlazi u bašču i samurajski preciznim potezima izvali korjenčugu hrena, pere ga pod pipom i ostavlja vani. Iz kredenca vadi trenicu, stavlja je pred njega i kaže:
-Hren je iskopan. Trenicu i zdjelicu sa hrenom ostavi vani.
On izlazi uz psovke koje ne želim ponovit, izlazi uz tresak vratima pa se vraća po nož jer hren treba i ogulit. Čujemo ga kako kiše, puše nos i nabraja, al ne dugo jer hren peče za sve. I on je turbobrz jer grize za oči do božemeprosti privremene sljepoće. Ulazi u kuhinju, sjeda čitat sportske i kaže:
-Milostiva, hren je nariban.
Mama uzima goveđu juhu, sol i to šta joj treba i uz velike mjere opreza furi hren pa ga jurišno promiješa i bris u kuću. Vraća se u kuhinju i nastavlja sa mađaricom.
Tajo preko sportskih, sa kapcima ko sarme od ribanja hrena, veli:
-Samo da znaš da ću se nagodinu namjerno porezat pa ćeš ti blejat nad hrenom.
Mama se smije, okrenuta leđima, pa onda dobaci:
-Ja ga ne ribam da si triput toliki.

Dalje traje gluva misa barem do navečer.
I tako iz godine u godinu.

( fotka - Večernjak )






Post je objavljen 07.04.2023. u 20:42 sati.