.
.
nakon havarije noći
kosa traka svjetla
uvede te u prvo lice jednine samoći
a bio si negdje u blizini svemu
raspodijeljen ravnomjerno
svim stranama svijeta
i ni u čemu nisi oskudijevao
utihnutog ega
bio si u nečemu sastavni dio
poput plohe kamena
i kapi oceana
tek ime bilo je sveto
i po njem znao si:
tako se događa!
sve traka kose svjetlosti presiječe
od svega svemu po jedna precizna
nikoga ne promašuje
i u svakome česticom samoće
do plama bukne
a onda sve misli i sve osjete
kožom sveže
i već si svijetu središte
centar iz kog je istrgnuta množina
stavljena u daljine oboda obzora
gledaš i žudiš tamo
gdje se danju nebo sa zemljom spaja
a noću bez sna
želiš se biti u pogledima zvijezda
.
.
Post je objavljen 16.03.2023. u 11:38 sati.