Iza mene nemirna noć. Ne znam kakav je mjesec, oblačno je.
S laganim kuc, kuc na vratima, pozvana sam na jutarnju kavu.
Ustajem, mašem rukama i vrtim vratom u dva smjera, to mu
dođe k'o jutarnja tjelovježba. Bolje nešto nego ništa.
Navlačim moj omiljeni plišani ogrtač, oslikan srcima u dvije
nježnoplave boje. Ta plava me prati cijeli život.
U kupatilu hladno, sreća topla voda koja popravlja dojam hladnoće.
Obavila potrebno, sjedam za stol, pripalim jednu da upotpunim
jutarnju terapiju. On koluta, "ne poteži", veli. "Nikad ne potežem,
samo fućkam i zagađujem okoliš.
Kaže da je kupio moliće za friganje, ubrat ćemo blitvu, ima za još
dva puta ako je led ne potaraca. "Nego, šta misliš, bi li ti se dalo
zamišat one lepinje šta san sinoć vidija na netu..., ma ne moraš
ako ti se neda, samo pitam". Molići su me kupili, baš sam podmitljiva,
sreća što nisam zasjela na neku visoku fotelju. Eto, ja bih za morske
plodove bila spremna pregovarati i na kraju bih završila k'o i one dvi
koje su puno obećavale i više ne obećavaju. Neka mene u zapećku.
Nakon završetka jutarnjeg rituala koji je jutros bio začinjen oguljenim
i blago pošećerenim kivijem što me je dodatno podmitilo. Idem na net
potražiti jedne od stotinjak vrsta lepinja ili somuna. Našla, jednostavno,
umijesila. Nekoliko premiješavanja, loptice, valjanje i tri puta po dvije na
pleh, gotovo vrlo brzo, samo sam pretjerala količinom.
Riba je frigana po mom guštu, malo jače, blitvica mlada, lepinje tople.
Popila trećinu čaše crnog vina, samo da ne pijem vodu nakon ribe.
Poziv! Dolazak najavljuje dodijeljena mi pomoćnica. Mlada, vrijedna,
ugodna, umjereno razgovorljiva, poznajem je od ranije. Prvi put da mi
netko van moje obitelji pomaže u kućanstvu. Nas dvije to laganini, red
rada, red razgovora, meni odlično, po "govoru njenog tijela" (što bi rekli
naši sportski komentatori a i političari) čini se da joj atmosfera odgovara.
Pokušavam biti od koristi, dižem rublje sa sušila. Miriše k'o duša i usput
razmišljam što sve mene usrećuje, obično svježe osušeno rublje i dah
svježine u kući. Luckasta žena, da ne kažem što grđe.
Jučer sam iz knjižnice donijela hrpu knjiga za oboje, jedva čekam večeras
zagrist jednu. Sutra slijedi izlazak, šetnja, tek da ne zaboravim hodat.
Još bolje ako netko ugodan naiđe za razbijanje monotonije.
Nakon duge pauze i nije nešto, važno se zagrijavat, živili vi u zdravlju:)
Post je objavljen 27.01.2023. u 19:31 sati.