Poznajem li te?
pitam sjenku na mom ramenu.
Osjećam li te?
pitam kapljicu rose na tek procvaloj ruži,
taj čudesni biser vredniji od prohujalih godina.
Odgovaraš mi pjesmom koja boli, a divna do suza
Promatram umiranje zvjezda, u tom beskraju
tražim potvrdu ljepote. Tišina neba,
vrelo ljepote budi usnulo sunce,
odvaja dan od noći, san u
tvojim očima utjelovljuje
novo svitanje.
Prepoznajem te u sjaju zlatne hostije,
u ljubavi cvijetova i pčela, vjetra i peluda,
leptira i ruža, bjelini breza i suza neba,
u moći koja porađa proljeće,
u ljetnim žegama,
u jesenjim kišama,
u zimskim idilama.
osmijehom blažiš vrijeme čekanja na dobru vijest i potvrdu naših nadanja.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 12.01.2023. u 08:48 sati.